SlideShare uma empresa Scribd logo
1 de 5
Baixar para ler offline
1
Dan šesti – “Život stoji, život ide dalje”
IZ PERSPEKTIVE „DRUGOSTI” I SAM JUBILEJ U „ZNAKU” TIŠINE
Predsednica ovogodišnjeg žirija JoakimInterFesta
Dragana Varagić, glumica slaže se sa načinom na koji
je selektor sačinio koncept „Vreme tišine” jer, po njoj,
ovo i jeste trenutak za promišljanje situacije „šta nam
se dešava”.
- Zanimljiv je naslov ovogodišnje selekcije koja me je
iznenadila svojom različitošću po tome koliko se
predstave u njoj razlikuju jedna od druge. Po meni je
to najveći kvalitet ovog festivala. Isto tako i stepen
društvene angažovanosti smotre jer je jako važno da
postoji jedan ovakav festival koji je internacionalnog
karaktera, jer mu baš ta međunarodnost i pogled iz
drugih sredina na sadašnji trenutak, a dogodilo se da
svi mi iz regiona na neki način delimo iste sudbine,
veoma važan i značajan način sagledavanja. Festival
nam omogućava da „to” pogledamo iz perspektive
„nekog drugog” i kako se tretira „ta drugost”, smatra
ona.
Za nju naslovljeno „Vreme tišine” nije samo trenutak
tišine već i potpune praznine.
- Nemamo neku konkretnu akciju i aktivno
promišljanje već imamo neki zastoj, prosto muk koji
svi negde osećamo, stoga je zanimljivo to sve negde
pogledati i sagledati kroz predstave na festivalskom
repertoaru koje dolaze iz različitih sredina i opet na
svoj način odnose na trenutak u kome se sada
nalazimo. Svaka predstava na repertoaru je različita.
Nema dve iste predstave koje pristupaju tom
problemu iz istog ugla. I svaka je, do sada, to
„tumačila na svoj način: od zanimljivih ličnosti iz naše
kulture i istorije koje su se nalazile u nekim trenucima
koji podsećaju baš na ovaj ili sličnim ali u kojima je
trebalo angažovano promišljati i donositi teške odluke.
Postavljati se kao ličnost u veoma složenim odnosima
i istorijskim okolnostima do ispitivanja svežih
događaja i kako su oni uticali na naše društvo. Pa do
dokumentarnosti i nekog pitanja u sadašnjem društvu
i postmodernističkog pristupa i ostavljanja samoj
publici da „promišlja” to gde se i u čemu sada
nalazimo, ističe Dragana Varagić.
Sa njom se slaže i njen kolega iz žirija Trajče
Kacarov, dramaturg iz Makedonije.
- Naslov festivala „Vreme tišine” je indikativan i sam
za sebe puno govori, jer smo se svi mi oglušili o ono
što „čujemo” i vidimo u savremenom svetu poput:
pucnjave, padanja bombi, krika emigranata...
Ali, ta naša „tišina” toliko silno viče jer je to krik
umetnosti, vapaj estetike, krik naše potrebe da o njoj
2
konačno „progovorimo”, kaže Kacarov, dodajući da do
sada (a pogledali smo većinu predstava) selektor nije
„izašao” iz svoje koncepcije, čvrsto se „drži” onoga što
je najavio na otvaranju festivala i po čemu je naslovio
svoj koncept, izbor i selekciju.
- Sve dosadašnje predstave kao da otkrivaju i neke
naše strahove, ali ne onaj strah koji nas realno sve
„okružuje” već je to evidentno strah od onoga što tek
„dolazi”. Kao da se umetnički „podsećamo na neke
dane” i hoćemo da „preko scene” pošaljemo neku
poruku - šifrovanu koja se razrešava na taj način što
publiku „stavljamo” u aktivno stanje i prilikom svakog
„susreta” sa njom u sali mi joj sa scene „poručujemo i
podsećamo”: kakav je bio rat, koja sve otuđenja
postoje a koja nam tek „dolaze”, kako je u toj našoj
„pećini” i kako je ona nastala, kao i ta naša
„pukotina”... Dakle, „koristimo” pozorište da publiku
„uvedemo” u ono što kod nas godinama tajimo a
došao je trenutak da i mi umetnici i sama publika to
konačno „iznesemo” na scenu i o tome javno
progovorimo, smatra on.
Za njega repertoar smotre deluje spontano ali je
odlično osmišljen.
- Do nas dolazi polako ali kao neki talas: prvo preko
Andrića, pa onda šta nam je sve učinjeno tokom
Drugog svetskog rata, potom šta je sve komunizam
sam po sebi doneo, zatim otuđenja i diskontinuitet u
porodici na osnovu izgubljene individualnosti... Ono
što smo do sada videli je uspešno i u dosluhu sa onim
što je selektor „najavio” i daj bože da tako i završimo,
priželjkuje Kacarov.
Jedina njegova zamerka JoakimInterFestu odnosi se
na njegovu „reklamu”.
- Ne da građani nisu upoznati sa tim da se on odvija
već nije dovoljno naglašeno da je jubilaran. O
jubilejima moramo malo više, glasnije i „jače” da
govorimo, moramo im pridavati veći društveni i
medijski značaj a ne da ta važna „jubilarnost” i sama
bude „progutana” tim vremenom „tišine”, duhovito
zaključuje naš sagovornik.
Šestog dana na takmičarskom repertoaru 10.
JoakimInterFesta bila je predstava BITEF Teatra
„Život stoji, život ide dalje” po tekstu Filipa Vujoševića
u režiji Jelene Bogavac.
I rediteljka sinoćnje predstave osvrnula se na koncept
ovogodišnje selekcije - „Vreme tišine”.
- Izuzetno poštujem selektora Jovanovića i smatram
da izvanredno poznaje pozorište. Trenutku koji locira
kao „vreme tišine” ne govori o situaciji koja se događa
u pozorištu, krizi i muku na kreativnom ili
„stvoriteljskom” nivou umetnika već skreće pažnju na
socijano-političko stanje u društvu. On razume da je
ovo vreme između izuzetnog iskoraka, između forme i
„forme” ali i sadržine i „sadržine”, smatra Jelena
Bogavac, dodajući da je to vreme locirano u
socijalnim i društvenim koordinatama, kao situaciju
koja je izuzetno teška i gde se očekuje nekakav
rasplet.
- Nešto se „trpi” ili se u krajnjoj liniji o nečemu „ćuti” ili
možda govorimo o postojanju izvesne cenzure...
Znajući Jovanovića pretpostavljam da misli na
autocenzuru... I, na svaki način kada iz plohe svoje
predstave analiziram tu njegovu krilaticu ja je
razumem baš tako i mislim da se ovakav princip režije
i glume ili ovakav linearni „zamajac” ili zaplet događa
upravo u takvoj društvenoj situaciji jer, mi konkretno u
predstavi potenciramo na činjenici da se ogroman broj
mladih glumaca nikada neće naći u repertoarskom
pozorištu, nikada neće dobiti platu za to što rade a
platili su grdne pare da bi studirali (4.000 evra po
godini na privatnim akademijama) i silno „ošurili” svoje
roditelje da bi se našli na „području” koje ne mogu da
„kontrolišu i zauzdaju”, ne mogu da „uđu” u bilo kakav
repertoar niti da bilo gde odigraju bilo šta. Oni kreću
da „brljaju” po NGO organizacijama i „izlaze” na
svetske konkurse u kojima odgovaraju svojim delom
na izvesne i naravno „navodne” društveno
3
angažovane „teme” i to „uklapanje” sebe u lažne
strukture će im, kao, omogućiti makar neki mali,
bezvredni honorar i mogućnost da nastupe na nekoj
sceni sa tim svojim „delom/nedelom” koje će im
doneti, ponovo - kao, neku satisfakciju kao
umetnicima, ističe ona priključak svoje predstave u
konceptu čitavog JIF-a.
Po njoj upravo u tom vremenu u kome se ni ne „mrda”
i ne događa stvarno ništa društvena kritika svedena je
na nivo aforizma jer društvo više nema nikakvu
osetljivost na za mogućnost da bude kritikovano zato
u suštini i nastaju ovakve pozorišne „forme”.
- Iz ugla svoje predstave smatra da su ovo sada
značajne i krizne godine u pozorišnom stvaralaštvu a
da su najzanimljivije bile „prelomne” kakva je nekada
bila naša. Ova situacija je isto „prelomna” ali u
estetskom, funkcionalnom, formalnom i sadržajnom
smislu i smatranju vremena koje protiče. Izuzetno
rubna situacija i iza koje mora da se desi ili izrodi „ovo
ili ono”... treće nema, hrabro izvlači zaključak naša
sagovornica.
I glumac Miloš Timotijević (akteri igraju pod
sopstvenim imenima) ističe taj link:
- Ova predstava se bavi baš sadašnjim vremenom -
potpune tišine u kojem ni ne postoje tabu teme o
kojima se više i raspravlja. Samim tim „Život stoji,
život ide dalje” aktuelizuje tu vrstu pitanja ovog
festivala jer se u našem društvu - samo ćuti. Postoji
mnogo stvari koje narod realno zanimaju ali se sve
vreme i isključivo priča o nekim drugim „stvarima” i
„temama” koje običnog čoveka u svakodnevnom
životu ne da ne zanimaju toliko, već - uopšte ne
interesuju ni malo, tvrdi on.
Predstava je već učestvovala i drugim festivalima i po
Timotijeviću bivala „polovično” prihvaćena.
- Gostovali smo u Sloveniji, i u Kopru „prošli” ne baš
dobro a u Kranju, pak, savršeno. Postoji i taj problem
sa imenima srebreničkih žrtava. Mi poštujemo te
žrtve, i baš zbog toga su njihova imena u našoj
predstavi kako bi pokazali i dokazali da se stradali
previše „koriste” i „zloupotrebljavaju” u takvim
„projektima” kakav je ovaj o kome se govori u ovom
komadu a nikako i nikada na pravi način, ističe on
dodajući da „prihvatanje” ove predstave zavisi od
profila publike ali se nije odvažio da unapred da
(pr)oceni percepciju kragujevačkog festivalskog
gledateljstva. U svakom slučaju očekivao je polemike
o njoj koje na razgovorima posle predstave nisu
izostale. Zaključak je da je ovdašnja publika
reagovala (kako ko ali reakcije nisu izostale) na nju
bila „isprovocirana” d ao njoj i prodiskutuje (dobivši
sve pohvale u ime ansambla od rediteljke Bogavac) i
da je ekipa „Života” odlično obavila svoj „posao” i
ispunila svrhu (čak i kod onih gledalaca koji je nisu
razumeli) kritike lažne i površne dokumentaristike i
današnjih „društveno angažovanih projekata”.
_________________________________________________________________________________________________________
HRONIKA JOAKIMINTERFESTA
Predstavi „Život stoji, život ide dalje” Filipa Vujoševića
u režiji Jelene Bogavac svakako jeste mesto na
festivalu pod sloganom „Vreme tišine”. Mlad svet koji
završi školovanje jeste u vremenu lične tišine, jer ne
može da se zaposli, osim u slučaju kada roditelji ili
familija mogu da im kupe radno mesto ili imaju
partijske veze. Kod nas, istina, postoji zabrana
zapošljavanja u javnim preduzećima ali kod nas je sve
moguće i ništa nije nemoguće! Čekamo januar
naredne godine da vidimo šta će se dogoditi i da li će
mladi glumci naći uhlebljenje u pozorištima u kojima
ima slobodnih radnih mesta ali moraju da angažuju
honorarce, i to opet u „zakonski dozvoljenom” obimu i
broju. Muke upravi, muke glumcima i ostalim
pozorišnim stvaraocima... Čini se u redu da ovi mladi
ljudi, svi autori predstave to i jesu, imaju prava da o
angažmanu razmišljaju kao o dobrom vicu i o parama
iz nekog fonda kao o lošoj sali. Razmislite i ako nisam
u pravu javite.
Miška Knežević, urednika Radio Beograd 2
______________________________________________________________________________________________________
4
Večeras na repertoaru
Scena Joakim Vujić, utorak 13. oktobar 20,00 sati
Knjaževsko-srpski teatar
Dramatizacija, režija i scenografija: Nebojša Bradić
PRINCIP SUPERSTAR (MESEČARI)
Kostimograf: Ivanka Jevtović
Kompozitor: Dragoslav Tanasković
Asistent scenografa: Slavica Marković
Slikar izvođač: Miša Štulović
Uloge
Princip: Đorđe Đoković
Milica: Isidora Rajković
Mina: Jovana Mališić, Ana Milojević
Dejan: Nikola Milojević
Saša: Katarina Mitrović
Milan: Dušan Stanikić
Policajac: Aleksandar Milojević
Dimitrije: Milić Jovanović
Predsednik: Miloš Krstović
Advokat: Saša Pilipović
Petar: Miodrag Pejković
Maca: Marina Perić Stojanović
Jasna: Jasmina Dimitrijević
Stefan Nenad Vulević
O predstavi
„Pre nas su najbolji muškarci i žene težili idealima i
sanjali. I mi ćemo težiti i – da, mi ćemo sanjati! Nema
napretka bez verovanja. Verovanja u sposobnosti
čoveka, verovanja da mi možemo bolje, verovanja da
mi možemo da budemo bolji, da mi možemo više, više
od životinja, više od sebičnih i samoživih, više od
ratničkih plemena koja guraju jedna druge u surove
ratove. Mi govorimo jasnim glasom i izjavljujemo da
čoveku nije potrebno nasilje da menja svet, čoveku je
potrebna strast i posvećenje. Mi poručujemo Vladi da
nećemo više učestvovati u ratovima. Ni svojim ni
tuđim. Za to ćemo se boriti! Započeti dijalog sa celim
svetom! Novi rat u Evropi? Ne, u naše ime!”
Princip Superstar (Mesečari)
Nebojša Bradić
_________________________________________________________________________________________________________
Deseti JoakimInterFest od 7. do 15. oktobra
VREME TIŠINE
Scena Joakim Vujić, utorak 7. oktobar - 20 sati
KAINOV OŽILJAK - Šabačko pozorište
Vladimir Kecmanović, Dejan Stojiljković
(dramatizacija: Spasoje Ž. Milovanović), režija,
scenografija i izbor muzike Jug Radivojević
Scena Joakim Vujić, četvrtak 8. oktobar - 20 sati
MREŠĆENJE ŠARANA - Narodno pozorište
Republike Srpske Banja Luka
Aleksandar Popović, režija i adaptacija Egon Savin
Scena Joakim Vujić, petak 9. oktobar - 20 sati
PUKOTINA - Bosansko Narodno pozorište Zenica
Ivana Simić Bodrožić – Lajla Kaikčija & Grupa
autorica, dramatizacija i režija Lajla Kaikčija
Scena Joakim Vujić, subota 10. oktobar - 20 sati
Slobodan dan
Scena Joakim Vujić, nedelja 11. oktobar - 20 sati
PLEMENA - Kazalište Planet art i EXIT Teatar
Nina Raine, rediteljka Slavica Knežević
Scena Joakim Vujić, ponedeljak 12. oktobar - 20 sati
ŽIVOT STOJI, ŽIVOT IDE DALJE - BITEF Teatar
Filip Vujošević, režija: Jelena Bogavac
Scena Joakim Vujić, utorak 13. oktobar - 20 sati
PRINCIP SUPERSTAR (MESEČARI) - Knjaževsko-
srpski teatar
Dramatizacija, režija i scenografija Nebojša Bradić
Scena Joakim Vujić, sreda 14. oktobar - 20 sati
PALILULSKI ROMAN - Beogradsko dramsko
pozorište
Branislav Nušić, režija i adaptacija Egon Savin
Scena Joakim Vujić, četvrtak 15. oktobar - 20 sati
U čast nagrađenih PIDŽAMA ZA ŠESTORO -
Kraljevačko pozorište i Knjaževsko-srpski teatar
Mark Kameloti, reditelj Nenad Gvozdenović
_________________________________________________________________________________________________________
Prateći program Festivala
Galerija Joakim, sreda 7. oktobar - 19 sati i 30 minuta
IZLOŽBA POZORIŠNIH PLAKATA SA
PRETHODNIH FESTIVALA
U izboru slikara Milivoja ŠtulovićaMala scena Ljuba
Tadić, četvrtak 8. oktobar - 18 sati
Promocija monografije „ĐUZINE POSLANICE” autora
Spasoja Ž. Milovanovića
Mala scena Ljuba Tadić, petak 9. oktobar - 18 sati
5
Promocija knjige „VISKI I TRUBAČI” autora Miladina
Ševarlića
Žiri
Pjer Valter Polic, reditelj, Nemačka
Dragana Varagić, glumica i rediteljka, Srbija
Trajče Kacarov, dramaturg, Makedonija
Selektor Željko Jovanović, pozorišni kritičar
Voditelj razgovora Marija Soldatović, dramaturg
Vizuelni identitet Festivala Mina Bakliža
Urednik biltena JIF: Zoran Mišić / Gerila advertajzing
Izdavač: Knjaževsko-srpski teatar
Nagrade
Joakimova nagrada za najbolju predstavu
Joakimova nagrada za režiju
Joakimova nagrada za glumu
Joakimova nagrada za vizuelnost
Joakimova specijalna nagrada

Mais conteúdo relacionado

Destaque (17)

Suy nghi va_lam_giau
Suy nghi va_lam_giauSuy nghi va_lam_giau
Suy nghi va_lam_giau
 
Задачи и цели информатизации в лесном хозяйстве
Задачи и цели информатизации в лесном хозяйствеЗадачи и цели информатизации в лесном хозяйстве
Задачи и цели информатизации в лесном хозяйстве
 
Cara mengatasi unidentified network
Cara mengatasi unidentified networkCara mengatasi unidentified network
Cara mengatasi unidentified network
 
Portfolio
PortfolioPortfolio
Portfolio
 
Digital insikt #1
Digital insikt #1Digital insikt #1
Digital insikt #1
 
Visita A La Laguna De La Posadilla
Visita A La Laguna De La PosadillaVisita A La Laguna De La Posadilla
Visita A La Laguna De La Posadilla
 
001 td revit_structure_rsa_asd
001 td revit_structure_rsa_asd001 td revit_structure_rsa_asd
001 td revit_structure_rsa_asd
 
ЗОШ№15
ЗОШ№15ЗОШ№15
ЗОШ№15
 
тиждень дошкілля
тиждень дошкіллятиждень дошкілля
тиждень дошкілля
 
Curitibanos história de nossa gente parte 3
Curitibanos história de nossa gente   parte 3Curitibanos história de nossa gente   parte 3
Curitibanos história de nossa gente parte 3
 
Revista natura ciclo 15
Revista natura ciclo 15Revista natura ciclo 15
Revista natura ciclo 15
 
Makna eksplorasi
Makna eksplorasiMakna eksplorasi
Makna eksplorasi
 
литературное чтение
литературное чтениелитературное чтение
литературное чтение
 
UTi Recommendation
UTi RecommendationUTi Recommendation
UTi Recommendation
 
Scan artikel bobcat en can lynx - Majesteit108 aug-sep 2016
Scan artikel bobcat en can lynx - Majesteit108 aug-sep 2016Scan artikel bobcat en can lynx - Majesteit108 aug-sep 2016
Scan artikel bobcat en can lynx - Majesteit108 aug-sep 2016
 
Zertfikat Lyczeum 2016 D
Zertfikat Lyczeum 2016 DZertfikat Lyczeum 2016 D
Zertfikat Lyczeum 2016 D
 
Cafe Con Amor
Cafe Con AmorCafe Con Amor
Cafe Con Amor
 

Mais de Књажевско-српски театар (11)

JOAKIMINTERFEST 2014
JOAKIMINTERFEST 2014JOAKIMINTERFEST 2014
JOAKIMINTERFEST 2014
 
JOAKIMINTERFEST 2013
JOAKIMINTERFEST 2013JOAKIMINTERFEST 2013
JOAKIMINTERFEST 2013
 
JOAKIMINTERFEST 2013
JOAKIMINTERFEST 2013JOAKIMINTERFEST 2013
JOAKIMINTERFEST 2013
 
JOAKIMINTERFEST 2013
JOAKIMINTERFEST 2013JOAKIMINTERFEST 2013
JOAKIMINTERFEST 2013
 
JOAKIMINTERFEST 2014
JOAKIMINTERFEST 2014JOAKIMINTERFEST 2014
JOAKIMINTERFEST 2014
 
JOAKIMINTERFEST 2014
JOAKIMINTERFEST 2014JOAKIMINTERFEST 2014
JOAKIMINTERFEST 2014
 
JOAKIMINTERFEST 2013
JOAKIMINTERFEST 2013JOAKIMINTERFEST 2013
JOAKIMINTERFEST 2013
 
JOAKIMINTERFEST 2014
JOAKIMINTERFEST 2014JOAKIMINTERFEST 2014
JOAKIMINTERFEST 2014
 
JOAKIMINTERFEST 2013
JOAKIMINTERFEST 2013JOAKIMINTERFEST 2013
JOAKIMINTERFEST 2013
 
Bilten 5
Bilten 5 Bilten 5
Bilten 5
 
180 godina Teatra u Kragujevcu
180 godina Teatra u Kragujevcu180 godina Teatra u Kragujevcu
180 godina Teatra u Kragujevcu
 

10. JoakimInterFest Bilten br6

  • 1. 1 Dan šesti – “Život stoji, život ide dalje” IZ PERSPEKTIVE „DRUGOSTI” I SAM JUBILEJ U „ZNAKU” TIŠINE Predsednica ovogodišnjeg žirija JoakimInterFesta Dragana Varagić, glumica slaže se sa načinom na koji je selektor sačinio koncept „Vreme tišine” jer, po njoj, ovo i jeste trenutak za promišljanje situacije „šta nam se dešava”. - Zanimljiv je naslov ovogodišnje selekcije koja me je iznenadila svojom različitošću po tome koliko se predstave u njoj razlikuju jedna od druge. Po meni je to najveći kvalitet ovog festivala. Isto tako i stepen društvene angažovanosti smotre jer je jako važno da postoji jedan ovakav festival koji je internacionalnog karaktera, jer mu baš ta međunarodnost i pogled iz drugih sredina na sadašnji trenutak, a dogodilo se da svi mi iz regiona na neki način delimo iste sudbine, veoma važan i značajan način sagledavanja. Festival nam omogućava da „to” pogledamo iz perspektive „nekog drugog” i kako se tretira „ta drugost”, smatra ona. Za nju naslovljeno „Vreme tišine” nije samo trenutak tišine već i potpune praznine. - Nemamo neku konkretnu akciju i aktivno promišljanje već imamo neki zastoj, prosto muk koji svi negde osećamo, stoga je zanimljivo to sve negde pogledati i sagledati kroz predstave na festivalskom repertoaru koje dolaze iz različitih sredina i opet na svoj način odnose na trenutak u kome se sada nalazimo. Svaka predstava na repertoaru je različita. Nema dve iste predstave koje pristupaju tom problemu iz istog ugla. I svaka je, do sada, to „tumačila na svoj način: od zanimljivih ličnosti iz naše kulture i istorije koje su se nalazile u nekim trenucima koji podsećaju baš na ovaj ili sličnim ali u kojima je trebalo angažovano promišljati i donositi teške odluke. Postavljati se kao ličnost u veoma složenim odnosima i istorijskim okolnostima do ispitivanja svežih događaja i kako su oni uticali na naše društvo. Pa do dokumentarnosti i nekog pitanja u sadašnjem društvu i postmodernističkog pristupa i ostavljanja samoj publici da „promišlja” to gde se i u čemu sada nalazimo, ističe Dragana Varagić. Sa njom se slaže i njen kolega iz žirija Trajče Kacarov, dramaturg iz Makedonije. - Naslov festivala „Vreme tišine” je indikativan i sam za sebe puno govori, jer smo se svi mi oglušili o ono što „čujemo” i vidimo u savremenom svetu poput: pucnjave, padanja bombi, krika emigranata... Ali, ta naša „tišina” toliko silno viče jer je to krik umetnosti, vapaj estetike, krik naše potrebe da o njoj
  • 2. 2 konačno „progovorimo”, kaže Kacarov, dodajući da do sada (a pogledali smo većinu predstava) selektor nije „izašao” iz svoje koncepcije, čvrsto se „drži” onoga što je najavio na otvaranju festivala i po čemu je naslovio svoj koncept, izbor i selekciju. - Sve dosadašnje predstave kao da otkrivaju i neke naše strahove, ali ne onaj strah koji nas realno sve „okružuje” već je to evidentno strah od onoga što tek „dolazi”. Kao da se umetnički „podsećamo na neke dane” i hoćemo da „preko scene” pošaljemo neku poruku - šifrovanu koja se razrešava na taj način što publiku „stavljamo” u aktivno stanje i prilikom svakog „susreta” sa njom u sali mi joj sa scene „poručujemo i podsećamo”: kakav je bio rat, koja sve otuđenja postoje a koja nam tek „dolaze”, kako je u toj našoj „pećini” i kako je ona nastala, kao i ta naša „pukotina”... Dakle, „koristimo” pozorište da publiku „uvedemo” u ono što kod nas godinama tajimo a došao je trenutak da i mi umetnici i sama publika to konačno „iznesemo” na scenu i o tome javno progovorimo, smatra on. Za njega repertoar smotre deluje spontano ali je odlično osmišljen. - Do nas dolazi polako ali kao neki talas: prvo preko Andrića, pa onda šta nam je sve učinjeno tokom Drugog svetskog rata, potom šta je sve komunizam sam po sebi doneo, zatim otuđenja i diskontinuitet u porodici na osnovu izgubljene individualnosti... Ono što smo do sada videli je uspešno i u dosluhu sa onim što je selektor „najavio” i daj bože da tako i završimo, priželjkuje Kacarov. Jedina njegova zamerka JoakimInterFestu odnosi se na njegovu „reklamu”. - Ne da građani nisu upoznati sa tim da se on odvija već nije dovoljno naglašeno da je jubilaran. O jubilejima moramo malo više, glasnije i „jače” da govorimo, moramo im pridavati veći društveni i medijski značaj a ne da ta važna „jubilarnost” i sama bude „progutana” tim vremenom „tišine”, duhovito zaključuje naš sagovornik. Šestog dana na takmičarskom repertoaru 10. JoakimInterFesta bila je predstava BITEF Teatra „Život stoji, život ide dalje” po tekstu Filipa Vujoševića u režiji Jelene Bogavac. I rediteljka sinoćnje predstave osvrnula se na koncept ovogodišnje selekcije - „Vreme tišine”. - Izuzetno poštujem selektora Jovanovića i smatram da izvanredno poznaje pozorište. Trenutku koji locira kao „vreme tišine” ne govori o situaciji koja se događa u pozorištu, krizi i muku na kreativnom ili „stvoriteljskom” nivou umetnika već skreće pažnju na socijano-političko stanje u društvu. On razume da je ovo vreme između izuzetnog iskoraka, između forme i „forme” ali i sadržine i „sadržine”, smatra Jelena Bogavac, dodajući da je to vreme locirano u socijalnim i društvenim koordinatama, kao situaciju koja je izuzetno teška i gde se očekuje nekakav rasplet. - Nešto se „trpi” ili se u krajnjoj liniji o nečemu „ćuti” ili možda govorimo o postojanju izvesne cenzure... Znajući Jovanovića pretpostavljam da misli na autocenzuru... I, na svaki način kada iz plohe svoje predstave analiziram tu njegovu krilaticu ja je razumem baš tako i mislim da se ovakav princip režije i glume ili ovakav linearni „zamajac” ili zaplet događa upravo u takvoj društvenoj situaciji jer, mi konkretno u predstavi potenciramo na činjenici da se ogroman broj mladih glumaca nikada neće naći u repertoarskom pozorištu, nikada neće dobiti platu za to što rade a platili su grdne pare da bi studirali (4.000 evra po godini na privatnim akademijama) i silno „ošurili” svoje roditelje da bi se našli na „području” koje ne mogu da „kontrolišu i zauzdaju”, ne mogu da „uđu” u bilo kakav repertoar niti da bilo gde odigraju bilo šta. Oni kreću da „brljaju” po NGO organizacijama i „izlaze” na svetske konkurse u kojima odgovaraju svojim delom na izvesne i naravno „navodne” društveno
  • 3. 3 angažovane „teme” i to „uklapanje” sebe u lažne strukture će im, kao, omogućiti makar neki mali, bezvredni honorar i mogućnost da nastupe na nekoj sceni sa tim svojim „delom/nedelom” koje će im doneti, ponovo - kao, neku satisfakciju kao umetnicima, ističe ona priključak svoje predstave u konceptu čitavog JIF-a. Po njoj upravo u tom vremenu u kome se ni ne „mrda” i ne događa stvarno ništa društvena kritika svedena je na nivo aforizma jer društvo više nema nikakvu osetljivost na za mogućnost da bude kritikovano zato u suštini i nastaju ovakve pozorišne „forme”. - Iz ugla svoje predstave smatra da su ovo sada značajne i krizne godine u pozorišnom stvaralaštvu a da su najzanimljivije bile „prelomne” kakva je nekada bila naša. Ova situacija je isto „prelomna” ali u estetskom, funkcionalnom, formalnom i sadržajnom smislu i smatranju vremena koje protiče. Izuzetno rubna situacija i iza koje mora da se desi ili izrodi „ovo ili ono”... treće nema, hrabro izvlači zaključak naša sagovornica. I glumac Miloš Timotijević (akteri igraju pod sopstvenim imenima) ističe taj link: - Ova predstava se bavi baš sadašnjim vremenom - potpune tišine u kojem ni ne postoje tabu teme o kojima se više i raspravlja. Samim tim „Život stoji, život ide dalje” aktuelizuje tu vrstu pitanja ovog festivala jer se u našem društvu - samo ćuti. Postoji mnogo stvari koje narod realno zanimaju ali se sve vreme i isključivo priča o nekim drugim „stvarima” i „temama” koje običnog čoveka u svakodnevnom životu ne da ne zanimaju toliko, već - uopšte ne interesuju ni malo, tvrdi on. Predstava je već učestvovala i drugim festivalima i po Timotijeviću bivala „polovično” prihvaćena. - Gostovali smo u Sloveniji, i u Kopru „prošli” ne baš dobro a u Kranju, pak, savršeno. Postoji i taj problem sa imenima srebreničkih žrtava. Mi poštujemo te žrtve, i baš zbog toga su njihova imena u našoj predstavi kako bi pokazali i dokazali da se stradali previše „koriste” i „zloupotrebljavaju” u takvim „projektima” kakav je ovaj o kome se govori u ovom komadu a nikako i nikada na pravi način, ističe on dodajući da „prihvatanje” ove predstave zavisi od profila publike ali se nije odvažio da unapred da (pr)oceni percepciju kragujevačkog festivalskog gledateljstva. U svakom slučaju očekivao je polemike o njoj koje na razgovorima posle predstave nisu izostale. Zaključak je da je ovdašnja publika reagovala (kako ko ali reakcije nisu izostale) na nju bila „isprovocirana” d ao njoj i prodiskutuje (dobivši sve pohvale u ime ansambla od rediteljke Bogavac) i da je ekipa „Života” odlično obavila svoj „posao” i ispunila svrhu (čak i kod onih gledalaca koji je nisu razumeli) kritike lažne i površne dokumentaristike i današnjih „društveno angažovanih projekata”. _________________________________________________________________________________________________________ HRONIKA JOAKIMINTERFESTA Predstavi „Život stoji, život ide dalje” Filipa Vujoševića u režiji Jelene Bogavac svakako jeste mesto na festivalu pod sloganom „Vreme tišine”. Mlad svet koji završi školovanje jeste u vremenu lične tišine, jer ne može da se zaposli, osim u slučaju kada roditelji ili familija mogu da im kupe radno mesto ili imaju partijske veze. Kod nas, istina, postoji zabrana zapošljavanja u javnim preduzećima ali kod nas je sve moguće i ništa nije nemoguće! Čekamo januar naredne godine da vidimo šta će se dogoditi i da li će mladi glumci naći uhlebljenje u pozorištima u kojima ima slobodnih radnih mesta ali moraju da angažuju honorarce, i to opet u „zakonski dozvoljenom” obimu i broju. Muke upravi, muke glumcima i ostalim pozorišnim stvaraocima... Čini se u redu da ovi mladi ljudi, svi autori predstave to i jesu, imaju prava da o angažmanu razmišljaju kao o dobrom vicu i o parama iz nekog fonda kao o lošoj sali. Razmislite i ako nisam u pravu javite. Miška Knežević, urednika Radio Beograd 2 ______________________________________________________________________________________________________
  • 4. 4 Večeras na repertoaru Scena Joakim Vujić, utorak 13. oktobar 20,00 sati Knjaževsko-srpski teatar Dramatizacija, režija i scenografija: Nebojša Bradić PRINCIP SUPERSTAR (MESEČARI) Kostimograf: Ivanka Jevtović Kompozitor: Dragoslav Tanasković Asistent scenografa: Slavica Marković Slikar izvođač: Miša Štulović Uloge Princip: Đorđe Đoković Milica: Isidora Rajković Mina: Jovana Mališić, Ana Milojević Dejan: Nikola Milojević Saša: Katarina Mitrović Milan: Dušan Stanikić Policajac: Aleksandar Milojević Dimitrije: Milić Jovanović Predsednik: Miloš Krstović Advokat: Saša Pilipović Petar: Miodrag Pejković Maca: Marina Perić Stojanović Jasna: Jasmina Dimitrijević Stefan Nenad Vulević O predstavi „Pre nas su najbolji muškarci i žene težili idealima i sanjali. I mi ćemo težiti i – da, mi ćemo sanjati! Nema napretka bez verovanja. Verovanja u sposobnosti čoveka, verovanja da mi možemo bolje, verovanja da mi možemo da budemo bolji, da mi možemo više, više od životinja, više od sebičnih i samoživih, više od ratničkih plemena koja guraju jedna druge u surove ratove. Mi govorimo jasnim glasom i izjavljujemo da čoveku nije potrebno nasilje da menja svet, čoveku je potrebna strast i posvećenje. Mi poručujemo Vladi da nećemo više učestvovati u ratovima. Ni svojim ni tuđim. Za to ćemo se boriti! Započeti dijalog sa celim svetom! Novi rat u Evropi? Ne, u naše ime!” Princip Superstar (Mesečari) Nebojša Bradić _________________________________________________________________________________________________________ Deseti JoakimInterFest od 7. do 15. oktobra VREME TIŠINE Scena Joakim Vujić, utorak 7. oktobar - 20 sati KAINOV OŽILJAK - Šabačko pozorište Vladimir Kecmanović, Dejan Stojiljković (dramatizacija: Spasoje Ž. Milovanović), režija, scenografija i izbor muzike Jug Radivojević Scena Joakim Vujić, četvrtak 8. oktobar - 20 sati MREŠĆENJE ŠARANA - Narodno pozorište Republike Srpske Banja Luka Aleksandar Popović, režija i adaptacija Egon Savin Scena Joakim Vujić, petak 9. oktobar - 20 sati PUKOTINA - Bosansko Narodno pozorište Zenica Ivana Simić Bodrožić – Lajla Kaikčija & Grupa autorica, dramatizacija i režija Lajla Kaikčija Scena Joakim Vujić, subota 10. oktobar - 20 sati Slobodan dan Scena Joakim Vujić, nedelja 11. oktobar - 20 sati PLEMENA - Kazalište Planet art i EXIT Teatar Nina Raine, rediteljka Slavica Knežević Scena Joakim Vujić, ponedeljak 12. oktobar - 20 sati ŽIVOT STOJI, ŽIVOT IDE DALJE - BITEF Teatar Filip Vujošević, režija: Jelena Bogavac Scena Joakim Vujić, utorak 13. oktobar - 20 sati PRINCIP SUPERSTAR (MESEČARI) - Knjaževsko- srpski teatar Dramatizacija, režija i scenografija Nebojša Bradić Scena Joakim Vujić, sreda 14. oktobar - 20 sati PALILULSKI ROMAN - Beogradsko dramsko pozorište Branislav Nušić, režija i adaptacija Egon Savin Scena Joakim Vujić, četvrtak 15. oktobar - 20 sati U čast nagrađenih PIDŽAMA ZA ŠESTORO - Kraljevačko pozorište i Knjaževsko-srpski teatar Mark Kameloti, reditelj Nenad Gvozdenović _________________________________________________________________________________________________________ Prateći program Festivala Galerija Joakim, sreda 7. oktobar - 19 sati i 30 minuta IZLOŽBA POZORIŠNIH PLAKATA SA PRETHODNIH FESTIVALA U izboru slikara Milivoja ŠtulovićaMala scena Ljuba Tadić, četvrtak 8. oktobar - 18 sati Promocija monografije „ĐUZINE POSLANICE” autora Spasoja Ž. Milovanovića Mala scena Ljuba Tadić, petak 9. oktobar - 18 sati
  • 5. 5 Promocija knjige „VISKI I TRUBAČI” autora Miladina Ševarlića Žiri Pjer Valter Polic, reditelj, Nemačka Dragana Varagić, glumica i rediteljka, Srbija Trajče Kacarov, dramaturg, Makedonija Selektor Željko Jovanović, pozorišni kritičar Voditelj razgovora Marija Soldatović, dramaturg Vizuelni identitet Festivala Mina Bakliža Urednik biltena JIF: Zoran Mišić / Gerila advertajzing Izdavač: Knjaževsko-srpski teatar Nagrade Joakimova nagrada za najbolju predstavu Joakimova nagrada za režiju Joakimova nagrada za glumu Joakimova nagrada za vizuelnost Joakimova specijalna nagrada