2. Krv se sastoji od uobličenih elemenata:
10/28/14
eritrocita,
leukocita i
trombocita,
koji su suspendovani u tečnom matriksu
krvnoj plazmi.
Volumen krvi odrasle osobe iznosi 6% do 8%
telesne mase.
4. Najvažnija uloga krvi je transportna.
Krv prenosi kiseonik, ugljen-dioksid, hranljive
sastojke, produkte metabolizma i toplotu koja se
produkuje u organizmu. Krv prenosi i poruke u formi
hemijskih signala do različitih organa i tako učestvuje
u regulaciji njihove funkcije. Najizrazitiji primer su
hormoni.
Odbrambena uloga krvi se ostvaruje zahvaljujući
prisustvu leukocita i imunoglobulina, kao i osobini krvi
da koaguliše.
10/28/14
5. 10/28/14
SASTAV KRVI
Sastav krvi zavisi od brojnih faktora, fizioloških i
patoloških.
1.Fiziološki faktori su: genetski faktori, pol, starost,
životna sredina, fiziološko stanje (menstruacija,
graviditet, težak fizički rad), doba dana.
2.Različita oboljenja imaju daleko veći uticaj na sastav
krvi od fizioloških faktora.
8. крвне ћелије улога особине број у
мм3
црвена крвна зрнца –
еритроцити
транспорт О2
и СО2
немају једро,
испуњене
хемоглобином
5 000 000
бела крвна зрнца – леукоцити
одбрана
организма од
узрочника
болести
мењају облик
тела, највеће 6000-8000
крвне плочице – тромбоцити
омогућавају
згрушавање
крви
најситније,
неправилног
облика
300 000
14. 10/28/14
KRVNA PLAZMA
Krvna plazma je tečnost složenog sastava.
Koncentracije njenih konstituenata se različitim
homeostatskim mehanizmima održavaju u fiziološkim
granicama.
Plazma se može izdvojiti centrifugiranjem krvi kojoj je
dodato antikoagulantno sredstvo.
Normalna plazma je transparentna i svetložute boje.
Njen pH se kreće u uskim granicama od 7.35 do 7.45.
16. 10/28/14
SASTAV PLAZME
Plazma je vodeni rastvor organskih i neorganskih sastojaka.
U njoj su rastvoreni:
elektroliti (9g/l; Na+, Cl-.)
proteini (60-80g/l; albumini, globulini, enzimi) ,
lipidi,
ugljeni hidrati (glukoza od 2.5 do 4.7 mmol/l krvi ili 80-120
mg/100 ml)
aminokiseline,
vitamini,
produkti metabolizma koji sadrže azot (urea, mokraćna
kiselina, kreatin, bilirubin) i
gasovi kiseonik, ugljendioksid i azot.
Najveći procenat (90-92%) plazme čini voda.
17. Eritrociti – crvena krvna zrnca
Uobličeni elementi krvi, pored leukocita i trombocita;
Imaju oblik bikonkavnog diska; visok odnos zapremine
i površine;
Nemaju jedro i većinu organela.
Veoma su elastični; lako prolaze kroz fenestracije
kapilara;
Kvalitativno i kvantitativno najzastupljeniji sastojak je
hemoglobin;
Sadrže specifične enzime koji imaju ulogu u hidriranju
SO2, glikolizi, sprečavanju oksidacije gvožđa;
10/28/14
21. Prosečan dijametar iznosi 7.5m, a debljina 2
m;
Broj eritrocita zavisi od pola, uzrasta,
cirkardijalnih ritmova, laktacije, mišićnog rada
Fiziološke granice broja su:
• Za žene: 3.5-5.5 x 1012/l
• Za muškarce: 4-6x 1012/l
10/28/14
22. Eritropoeza
Proces formiranja zrelih
eritrocita iz neopredeljenih
matičnih ćelija. Traje oko 8
dana.
U prenatalnom životu odvija
se redom u jetri, slezini,
limfnim čvorovima.
Do 5. godine života u
eritropoezi učestvuje koštana
srž svih kostiju.
Posle puberteta
eritropoetično tkivo je
koštana srž i to: pljosnatih
kostiju (pršljenovi, sternum,
rebra, karlica) i epifize dugih
kostiju.
10/28/14
Neopredeljena matična ćelija
Opredeljena mat. ćel.
proeritroblast
rani eritroblast
Intermedijarni eritroblast
-pojavljuje se hemoglobin
Normoblast (kasni eritroblast)
-započinje dezintegracija jedra
Retikulocit
-nema jedra
eritrocit
Koštana srž
Krvni
sud
23. Fiziološki faktori koji utiču na eritropoezu:
10/28/14
Svi ovi faktori deluju indirektno
preko sinteze ERITROPOETINA u
bubrezima
Stimuliše proliferaciju opredeljenih
hematopoetičnih ćelija
Ubrzava njihovu diferencijaciju
Stimuliše sintezu Hb
SSttiimmuullaattiivvnnoo
hipoksija (nizak parcijalni
pritisak O2)
Anemije
Hemoliza
hemoragija
Androgeni hormoni
Tiroksin, glukokortikoidi
kateholamini (ubrzavaju)
Alkaloza (na visokim
nadmorskim visinama)
Inhibitorno
Estrogeni
vitamin B12 i folna kiselina -
faktori bez kojih eritropoeza ne
može da se odigrava jer su
esencijalni u biosintezi DNK.
24. Prosečan vek eritrocita je oko 120 dana posle
čega ih preuzimaju makrofage RES-a slezine,
jetre, koštane srži.
Tu se hemoglobin razlaže na Fe i hem.
Fe se transferinima transportuje do koštane
srži ili jetre, a hem se preko bilirubina izlučuje u
žuči.
10/28/14
25. OSOBINE ERITROCITA
● Eritrociti su ćelije bez jedra , mitohondrija i ribozoma
● Broj Er za M 4,2-5,8x1o na 12
● A za žene 3,7-5,2x10 na 12
● Hb kod M 15og/l a Ž 14og/l
● Htc je procentualna zastupljenost ćelijskih elemenata
● Srednja vrednost zapremine Er –MCV iznosi 87 fl
● Srednja vrednost apsolutne količine Hb u eritrocitu-
MCH je 28 pg
● Srednja vrednost conc.Hb u Er-MCHC iznosi od34-36
g u dclEr
● Normalan procenat RETIKULOCITA od
● 0,5-2 %
26. 10/28/14
Аnеmiја
svako smanjenje broja eritrocita
aplastična – usled delovanja g zračenja ili lekova
dolazi do gubitka funkcije (aplazije) koštane srži
perniciozna (megaloblastična, maturacijska)-
nedostatak vitamina B12 i folne kiseline dovodi do
sporog sazrevanja er, a membrana postaje krhka.
Razlog je nedostatak tzv unutrašnjeg faktora
odgovornog za apsorpciju B12 usled atrofije crevne
sluzokože.
talasemija- nasledna, smanjena sinteza
hemoglobina
srpasta- nasledna, abnormalnost hemogl. (HbЅ)
hemolitička- fetalna eritroblastna
27.
28. 10/28/14
Leukociti
Nalaze se u krvi, limfi, vezivnom tkivu i tkivnim
tečnostima;
Imaju sposobnost ameboidnog kretanja i
dijapedeze;
Fagocitoza- uništavanja čestica štetnih po
organizam pomoću lizozomalnih enzima. Kreću
se hemotaksično;
29.
30. Broj – granice: 4-10x106/l krvi. Srednja vrednost
7x106/l
Leukocitoza – povećan broj leukocita; fiziološka
10-20x109/l se javlja kod novorođenčadi, pri
laktaciji, trudnoći, menstruaciji, posle obilnog
obroka, teškog fizičkog rada. Preko ovih granica-leukemije.
Leukopenija – smanjen broj leukocita
10/28/14
31.
32. Granulociti ili granularni leukociti su vrsta leukocita koji u
citoplazmi poseduju granule i jedro podeljeno na
režnjeve.
U granulama se nalaze brojni hidrolitički enzimi pa
se one mogu smatrati lizozomima. Prema načinu
bojenja granula razlikuju se tri tipa granulocita:
neutrofilni granulociti (neutrofili)
eozinofilni granulociti (eozinofili)
bazofilni granulociti (bazofili)
10/28/14
Granulociti
33.
34. Granulociti (polimorfonukleari)
• Neutrofili 50-70% - prva linija odbrane;
fagocitiraju m.o.; granule su lizozomi i
peroksizomi.
• Eozinofili 2-4% - najviše ih ima u vezivnom tkivu;
broj im se povećava prilikom parazitskih
infekcija, u alergijama i autoimunim oboljenjima.
• Bazofili do 1% - imaju granule sa heparinom i
histaminom; nemaju lizozome.
10/28/14
35. Nastaju u koštanoj srži od mijeloblasta preko
promijelocita , mijelocita , metamijelocita do
segmentiranih granulocita .
Zreli NEUTROFILI su bogati enzimima i njima
ostvaruju svoju odbrambenu ulogu
EOZINOFILI , umanjuju alergijsku reakciju
uklanjanjem histamina
BAZOFILI zbog bogatstva histamina i heparina
sprečavaju tromboze
10/28/14
Granulociti
Neutrofili
Eozinofili
Bazofili
36. Agranulociti
Monociti 2-10% – tkivni makrofagi (RES). Druga
linija odbrane; mogu fagocitirati i do 100 bakterija
odstranjuju fibrin u koagulaciji; sintetišu interleukin
I i interferone
Limfociti 20-35%
• T limfociti – u ćelijskom imunitetu; sazrevaju u
timusu
• B limfociti – u humoralnom imunitetu
10/28/14
42. 10/28/14
TROMBOCITI
Trombociti ili krvne pločice su male, diskoidne
strukture bez jedra.
Oni nastaju fragmentacijom citoplazme džinovske
ćelije koštane srži, megakariocita tokom procesa
trombopoeze.
Broj trombocita se kreće od 150 x 106 do 300x 106 /l.
Povećan broj trombocita je trombocitoza, a smanjen
broj trombocitopenija.
43.
44.
45. Trombociti imaju
izuzetno složenu građu.
Membrana je troslojna,
a na periferiji
citoplazme se nalazi
otvoren sistem kanala
kroz koje se sadržaj
granula trombocita
prazni u spoljašnju
sredinu.
U citoplazmi trombociti
sadrže dva tipa granula.
Jedan tip granula sadrži
neproteinske
supstance: serotonin,
ATP i ADP. Drugi tip
granula sadrži različite
proteine
10/28/14
Glavnu ulogu trombociti
imaju u procesu
zaustavljanja krvavljenja
(hemostaza).
Formiraju trombocitni čep
koji može privremeno da
zaustavi krvavljenje iz male
rane
Zahvaljujući faktorima
koagulacije koje sadrže,
trombociti imaju ulogu i u
procesu koagulacije
46. 10/28/14
LIMFA
Limfa sadrži znatne količine proteina poreklom iz
cirkulacije.
Dva litra limfe, koliko se stvara dnevno, sadrži oko
100 g proteina, uglavnom albumina.
Limfa sadrži neutralne masti, koje se iz digestivnog
trakta apsorbuju u limfne kapilare crevnih resica, a
zatim se preko limfe uvode u cirkulaciju.
47. 10/28/14
Limfni sistem
Pridodat imunološkom
sistemu, osnovna uloga
mu je da drenira tečnost i
supstance iz
intersticijuma.
Supstance:
makromolekularni
proteini, čestice i masne
kapljice (iz digestivnog
sistema.
48. 10/28/14
Superficijalni limfni
sistem
nalazi se epifascijalno
drenira limfu iz kože
15% limfatične mreže
Duboki limfni sistem
nalazi se subfascijalno
drenira limfu iz organizma
isključujući kožu
49. Limfna stabla-truncusi
limfni kanali-ductusi
Odvode limfu iz velikih delova tela
potrečažno (tr. lumbalis; tr.intestinalis)
natprečažna (tr.subclavius, tr. jugularis, tr.
bronchomediastinalis)
Obrazuju limfne kanale (d. thoracicus i d. limphaticus
dex)
Ductus thoracicus drenira donju polovinu tela & levu
stranu glave, levu ruku, deo thorax-a.
Ductus lymphaticus dexter drenira desnu stranu glave,
vrat, desnu ruku i deo thorax-a.
50. Limfni čvor
koncentracija limfe (reapsorpcija oko 40% tečnosti)
filtracija i purifikacija (zahvataju i razaraju toksine, bakterije,
CA..)
produkcija limfocita i monocita
51. 10/28/14
HEMOSTAZA
Proces sprečavanja isticanja krvi iz povređenog krvnog
suda
Sastoji se u prevođenju krvi u stanje gela, pihtijastu
masu koja se naziva krvni koagulum.
Krajnji efekat procesa je prevođenje solubilnog
proteina plazme fibrinogena u nesolubilni fibrilarni
protein fibrin
52. Odvija se u tri faze:
1. Vaskularna faza - vazokonstrikcija i kontrakcija
cirkularnih glatkih mišića krvnih sudova
2. Trombocitna faza – adheracija i agregacija
trombocita; stvaranje belog tromba koji predstavlja
jezgro za stvaranje koaguluma
3. Plazmina faza (koagulacija) – stvaranje koaguluma
koji sadrži mrežu nerastvornih proteina fibrina,
krvne ćelije i serum
10/28/14
53. 10/28/14
Koagulacija
I. Stvaranje trombokinaze (protrombinaze) ključnog enzima koji
prevodi protrombin u trombin – komplikovan kaskadni proces
sa spoljašnjim i unutrašnjim putem aktivacije;
II. Prelazak PROTROMBINA u TROMBIN dejstvom
TROMBOKINAZE;
III. Prevođenje FIBRINOGENA u FIBRIN dejstvom TROMBINA.
Polimerizacija fibrina u fibrinske konce:
TROMBIN
Са2+, XIIIa XIII
FIBRIN FIBRINSKI KONCI
IV. Retrakcija koaguluma – pomoću kontaktilnog molekula
TROMBOSTENINA iz trombocita dolazi do skupljanja
koaguluma i istiskivanja seruma.
55. ANTIGENI ABO SISTEMA
Sinteza počinje u četvrtoj nedelji intrauterinog života,do šest
nedelja antigeni su razvijeni. Potpuno sazrevanje se dešava od
šestog meseca do četvrte godine života.Po sastavu su
glikoproteini. Prisutni su na svim krvnim ćelijama.
56. ● PRIRODNA,imunoglobulini,klaseIgM,aglutinišu
eritrocite na sobnoj temperaturi od 20-24˚C.u slanoj
sredini, 09% NaCl, ne prelaze placentu.
● Antitela anti-A i anti-B se mogu detektovati u serumu
novorođenčeta od 4 do 6 meseci.
57.
58. Genotip – označava skup gena,koji određuju antigene na eritrocitnoj membrani.
FENOTIP jedne osobe predstavlja izbor antigena koji su dokazani u serološkim
reakcijama sa serumima poznatih specifičnosti
59.
60. Krvne grupe:
A sadrži na er. Antigen A, a u plazmi antitela anti-B
Zastupljenost je 42,2%.
B sadrži na er. Antigen B, a u plazmi antitelo anti-A
Zastupljenost je 14,3%.
AB sadrži na er.Antigen A i B, u plazmi nema antitela
Zastupljenost je 7,2%.
O na er.nema antigena,u plazmi antitela anti-A i anti-B
Zastupljenost je 36,1%.
61. ● Reakcija koja nastaje kod spajanja anti-eritrocitnih
antitela sa odgovarajućim
eritrocitnim antigenima ispoljava se u vidu
aglutinacije ili hemolize eritrocita. To je
imunološki fenomen koji se može realizovati u
laboratorijskim uslovima rada.
62. ● Pri kontaktu jedne molekule IgM sa antigenima na
dva ili više eritrocita dolazi do međusobnog spajanja
više eritrocita i njihovog nagomilavanja u velike, čak i
golim okom vidljive aglutinate. Antitela koja su
sposobna da aglutinišu eritrocite nazivaju se
aglutinišuća antitela.
64. Određivanje KG-AB0 u epruvetama
Anti A Anti B Anti AB Eritrociti A Eritrociti B
Krvna
grupa
1 .
2
. 3 .
4
. 5 . 6 . 7 .
+ + - - + - + A
- - + + + + - B
+ + + + + - - AB
- - - - - + + 0
66. Rezus faktor
● NAJSLOŽENIJI SISTEM KOJI OBUHVATA 46 ANTIGENA
RH-1 DO RH-52
67. ● Mogu se otkriti između 6 i 12 nedelje
fetalnog života,pripadaju polipeptidima.
● ANTIGEN-D-je najimunogeniji i klinički
najvažniji antigen
● Rh-D-POZITIVNO JE 84,49 % stanovništva
● Rh-D-NEGATIVNO JE 15.50% stanovništva na
našim prostorima.
● Rhesus fenotip: CcDdEe, CCDDee, ccddee
68. ● Uvek su IMUNOG porekla,IgG klase,dvovalentna
optimalno reaguju na 37C,prolaze kroz placentu
Jedna od najčešćih uzroka HBN.
69. HEMOLIZNA BOLEST
NOVOROĐENČETA –HBN
● Hemolizna bolest novorođenčeta ( HBN) je sindrom uzrokovan
skraćenim životnim vekom eritrocita fetusa, dejstvom
specifičnog aloantitela, transplacentarno dospelog od majke u
cirkulaciju fetusa.
● Aloantitelo je usmereno prema nekom od antigena prisutnim
na fetalnim eritrocitima – najčešće iz sistema ABO, i Rhesus ili u
ređim slučajevima ostalih krvnogrupnih sistema: Kell, Daffy,
Kidd, MNSs i drugi.
● Od ostalih antitela iz sistema Rhesus, klinički su najznačajniji
imuno anti-c antitelo i imuno anti-E antitelo.
70. ● Prva trudnoća sa inkopatibilnim plodom, završava se obično
rađanjem zdravog deteta.
● Senzibilizacija nastaje tek u toku porođaja u prvoj trudnoći.
● Eritrociti fetusa za vreme trudova prodiru u cirkulaciju majke, a
antitela se javljaju posle više nedelja. Žena moze biti
senzibilisana i predhodnim pobačajima, bilo spontanim, bilo
arteficijalnim.
● Senzibilizacija je proces koji se ne može obrnuti, ali se može
sprečiti.
● Jednom nastala senzibilizacija ne može nestati. Antitela u krvi
su dokaz senzibilizacije
71. ● Ispitivanje senzibilizacije kod majke provodi se između 1o i 12
nedelje trudnoće.
● Ukoliko je majka senzibilisana, znači kada su imuna antitela
prisutna, testiranje se vrši jednom mesečno, da se prati porast
titra imunih antitela, vrši se njihova identifikacija.
● Ukoliko imuna antitela nisu dokazana testiranje se vrši u 3o
nedelji trudnoće.
● Kod Rh-D negativnih trudnica gde nisu dokazana imuna anitela
senzibilizacija se sprečava primenom Rh-D hiperimunog
gamaglobulina (poznat pod nazivom Rogam), u toku 72 sata
nakon porođaja, ali takođe i nakon prekida trudnoće bilo koje
vrste, ili iz bilo kojih razloga.
72. ● Najbolji način lečenja dece koja se rađaju sa teškim
oblikom ove bolesti je Eks-sanguinotransfuzija krvi to je
postnatalni tretman novorođenčeta.
● Pozitivan Direktni Combsov test i hiperbilirubinemija su
osnovne indikacije za ovu vrstu terapije.
● Za ovaj proces koristi se sveža deplazmatisana krv, stara
do pet dana, koja ima hct o,5o –o,6o.
● Za eks-sangvinotransfuziju uzima se krv krvne grupe
deteta iz ABO, i Rhesus negativna.
73. KRITERIJUMI ZA IZBOR DAVALACA KRVI
● Transfuziološki centri zavise od dobrovoljnih davalaca krvi
koji obezbeđuju krv neophodnu za potrebe bolesnika.
● Krv može dati svaka zdrava osoba, starosti od l8 do 65
godina, a iznimno i do 7o g.
● Telesne težine iznad 55 kg, proporcionalna visini
● Krvni pritisak: sistolni 9o-l8o mm Hg, dijastolni 5o – llo
mm Hg, puls 5o-llo otkucaja u minuti,
● Hemoglobin: muškarci l35g/L,žene l25 g/L
● Muškarci mogu davati krv svaka 3 meseca, dok žene svaka
4 meseca.
74. METODE KONZERVISANJA KRVI
● Krv namenjena za transfuziju, konzerviše se u specijalnim
vrećicama – kesama.
● Na taj način što se neposredno po izlasku iz vene meša sa
antikoagulansom, neko vreme čuva, a zatim prema
potrebi daje primaocu – bolesniku.
● Za konzervisanje krvi za transfuziju dolaze u obzir samo
antikoagulansi, koji uklanjaju jone Ca potrebne za
stvaranje trombina, ili koji sprečavaju stvaranje trombina i
njegovim delovanjem na fibrinogen, stvaranje fibrina
75. ● U konzervisanoj krvi događaju se promene koje nisu
pogodne za bolesnika: raste afinitet hemoglobina za
kiseonik, u plazmi raste koncentracija kalijuma, laktata,
pada ph krvi, smanjuje se aktivnost faktora koagulacije i
ostalih proteina plazme. Raspadaju se leukociti, iz kojih
izlaze različite supstance koje imaju antigensko delovanje.
● Puna-cela krv i deplazmatisani er čuvaju se na + 4C, ,
koncentrat granulocita 22-24 C (sobna temperatura) 24
sata.
● Koncentrat trombocita sobna temperatura 3-5 dana.
● Sveže zamrznuta plazma u zamrzivaču na -3o C. L2
meseci , ili -4o 24 meseca.
76.
77. POSTTRANSFUZIJSKE REAKCIJE
● Nuspojave transfuzijskog lečenja posledica su razlike u sastavu
krvi, ili krvnih derivata bolesnika i davaoca.
Prema uzroku reakcije se dele:
● l. Imunološke – koje se javljaju kao posledica reakcije Ag-Ab
● a) hemoliza – intravaskularna – najčešće ABO inkopatbilija
- ekstravaskularna – Rh inkopatibilija
● b)preosetlivost – urtikarija, anafilaktički šok.
● 2. Neimunološke- u koje spadaju svi ostali uzroci:
preopterećenje cirkulacije, hiperkalijemia, intoksikacija
citratom, diluciona koagulopatija kod masivnih transfuzija,
embolija masna, vazdušna, infekcija na mestu venepunkcije,
tromboflebitis.
78. Z d ravko C o lic - T i si m i u krvi - (O fficial ▶ V id eo 1984).m p 4