Uz svoje izbacivanje iz "Družbe hrvatskog Zmaja" dr. Ivo Biondić dao je opsežnu povijesnu analizu novijih tijekova i događaja:

1. Ivan Biondić
RASKRIŽJA
DRUŽBE BRAĆA HRVATSKOG ZMAJA*
ZAGREB, Uskrs - 2013.
________________________________________________________

2. *Kontekstualizacija PRIZIVA - tragom „haulikotvorstva DBHZ-a“ -
„Odluke o isključenju iz Družbe Ivana Biondića, Zmaja od Tanaisa“
UVOD
„Ali da završim misao našega aktivnog člana [Zmaj od Tanaisa – op. a.] …
koji je s pravom nezadovoljan što se osjeća nedovoljna , pa čak i sve manja prisutnost
Družbe kao prosuditelja i pokretača vitalnih pitanja za hrvatsko društvo,
za hrvatski identitet, pa i za hrvatsku opstojnost.
Naša Družba naprosto ne reagira i ne iskazuje svoja stajališta i protest
protiv mnogih negativnih društvenih i političkih kretanja i pojava.
Neke od tih pojava u našem društvu nagrizaju pa čak i ugrožavaju
temelje naših nacionalnih interesa, tradicije, pa čak i vjere i hrvatske države.
[ …] Naš je sveti zadatak da branimo sve hrvatsko, našu povijesnu istinu, tradiciju i vjeru»
(Veliki meštar, Dragutin Feletar - Zmaj Velikootočki,
Zmajske vijesti, br. 1, 2008., s. 24)
Iako pogrešno i nepotpuno primijenjena pravna procedura,1
u biti čini bespredmetnim
pokretanje stegovnog postupka i, s tim, u svezi, donijetu Odluku o „isključenju iz Družbe“,
držim da, uz minimum znanstveno-stručne aparature, valja raskriti pozadinu ovoga, po svemu
sudeći, montirana (isfabricirana) slučaja.
1. Supotpisujući s Davorom Pavunom, Zmajem Rovinjskim, Manifest Hrvatska –
eppur si mouve (16. ožujka 2009.),2
po čijoj je crti negdje i „iznuđena“ Družbina usmjerba,
tzv. „Feletarov paradoks“ (v. moto), prispodobno svojim moćima, ispunjujući deržavnost,3
usprkos nekim ozbiljnim zmajskim dvojbama,4
kao član i voditelj Prosvjetne sekcije, nastojao
sam maksimalno djelovati u ostvarbi časnih ciljeva Družbe.
2. S tim u svezi, pokrenuo sam, održao i vodio niz aktivnosti (tribine, predavanja,
okrugli stolovi, znanstveno-stručni skupovi i dr.), potakao i ostvario mnoge inicijative
(pobude),5
sve do izbora novoga Velikog meštra Dragutina Feletara, Zmaja Velikootočkog.
1
S tim u svezi, u predviđenom je roku Meštarskom zboru podnijet PRIZIV koji se, prvotno, odnosi na pravno-
proceduralnu stranu stegovna postupka, tj. same „Odluke o isključenju iz Družbe“.
2
Ivan Biondić, Kardinal Haulik – prorok jugoslavenske propasti (haulikotvorstvo Družbe Braća Hrvatskog
Zmaja), Zagreb, 2010., s. 51.
3
„Dragi mi još jedan Zvonimire! [vidi niže podrubnicu 5. - op. a.] Hvala Ti na draškajućoj laudi.
Međutim, glede mi ishodišta (ispunjenje si deržavnosti), ništa neuobičajeno; pače, tek mali dug napaćenom nam
narodu kojemu pripadamo. S tim u svezi, možda dolazi i presudno pitanje. Naime, onkrajlegendarne hrvatske
šutnje vs. cvileži, naspram IZA (pače: i PROTIV!), možemo/želimo/hoćemo li stati ISPRED si vlastita naroda
(nacije)? Tek onda, čini mi se, i ZVONIMIROVA LAĐA bi lakše odolijevala (na)dolazećim burama i olujama.
Uostalom, rekao bi Seneka: Nema povoljnog vjetra za onog koji ne zna kamo plovi! I to je to! Srdačno Te grli
Tvoj brat Zmaj od Tanaisa“.
4
„Kao sociološko-moralno-civilizacijska paradigma, Balkan ozbiljno ugrožava nam državnost i opstanak, moj
Ivo. To su, Ivo, realni problemi ovog naroda koji izviru iz njegove povijesne potke i tu intelektualci trebaju
intervenirati, a posebno DBHZ ako za to ima interesa, snage i mogućnosti. Osobno među Zmajevcima ne vidim
jezgru od desetak ljudi koja bi, nasuprot plimi djetinjastih prošlostara mogla povesti iole značajniju raspravu na
argumentiran način (N.N. zmajski brat, e-mail, privatno).
5
„Dragi Zmajski Brate Ivane, Zmaju od Tanaisa, sjajni su Ti tekstovi, čestite pobude, primjerene vremenu u
kojem i dalje vrijedi Blaženikova Hrvatska je žrtva velikih zala! (Bl. Alojzije Stepinac). Imponira Tvoja
2

3. [Doba je to iznimno navalne tzv. „detuđmanizacije“6
koju, kao pogubnu politiku lijevo-
liberalnog „novoga smjera“, provodio „sanaderizirani“ HDZ.7
] Na taj visoki položaj, tek
umirovljeni dekan Prirodoslovnog matematičkog fakulteta (PMF), novi velemeštar dolazi u
najmanju ruku s prijepornom pozadinom.
2.1. Naime, aktivirajući pokretanje osobnog računala u svom kabinetu PMF-a, u tom
je trenutku došlo do eksplozije u kojoj je teško ozlijeđen akademik Slaven Žitomir Barišić.8
Međutim, očito zataškan političkom pozadinom, tek na rubu „crne kronike“ („Bombom na
akademika“), 9
taj skandalozni slučaj – dosad nezabilježen u svijetu znanstvene zajednice –
ostao je neriješen sve do današnjih dana. S tim u svezi, posve uzaludno, Hrvatsko kulturno
vijeće „službenu vlast poziva(lo) da s najviše razine nedvosmisleno osudi taj zločinački čin
bez presedana i time djelatno pridonese sigurnosti građana demokratske Hrvatske, bez obzira
na njihovo političko usmjerenje”.10
2.2. U tome skandaloznom zataškavanju “zločinačkog čina bez presedana,” zasigurno,
posebnu je sramnu ulogu odigrao dekan PMF-a, Dragutin Feletar, Zmaj Velikootočki. Naime,
i pored „kukavične“ domaće, bio je obvezatan na sva zvona alarmirati - inače, poslovično
solidarnu – „svjetsku znanstvenu zajednicu“ (sjetimo se samo svojedobnih reakcija glede
atentata na Milana pl. Šufflaya, 1931.).11
Zbog toga otvorena oportunizma, kolege na PMF-u
mu zato nisu povjerili drugi dekanski mandat niti produžili uobičajeno pravo na rad do do 70-
zauzetost za svetu nam Hrvatsku Stvar. Samo naprijed, s Tobom sam Tvoj Zvonimir“
(zvonimir.separovic1@zg.t-com.hr). „Poštovani zmajski brate, hvala ti lijepa na zauzimanju koje pokazuješ.
Pozorno sam pročitao tvoje knjige i pratim tvoje istupe koji se odnose na dubine problema koje i ovaj puta
ističeš. Tvoj Josip Jurčević“ (jurjosip@gmail.com).
6
Nedjeljko Mihanović, Tuđmanova baština, Zagreb, 2010.
7
Sanaderova nasljednica (Jadranka Kosor) „provodila je detuđmanizaciju redovito se pozivajući na Tuđmana“
(Slobodan Uzelac, ex-dopredsjednik Vlade RH, „Razgovor“, Slobodna Dalmacija, od 24. ožujka 2012.)
8
Profesor Slaven Barišić redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1990., a godinu kasnije
imenovan je savjetnikom za znanost i tehnologiju pokojnog prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.
Potom je bio zamjenik predsjednika Vijeća za strategiju razvitka, a od 1994. do 2000. predsjednik Nacionalnog
vijeća za visoku naobrazbu Godine 2002. bio je jedan od 555 potpisnika apela Vladi u slučaju Ante Gotovine.
Akademik Barišić je i potpredsjednik udruge Hrvatsko kulturno vijeće, koju čini skupina javnih osoba desne
političke orijentacije koje su u veljači prošle godine poduprle Izjavu o stanju hrvatske kulture i nacije.
Četrdesetak javnih osoba tada je istaknulo da pregovore s EU treba voditi “bez žurbe, bez diktata i političkih
ucjena” te da u odnosu prema EU “u ovom trenutku nema jamstva za očuvanje hrvatskog identiteta” (Jutarnji
list, 14. veljače 2006.).
9
danas.net.hr/crna-kronika, 14. 2. 2006
10
Jutarnji list, 15. 3. 2006.
11
“Širom, doslovno širom, svijeta odjeknuo je taj zločin. O njemu izvješćuju Tribuna, Rim (21. veljače),
Berliner Tagblatt (26. veljače), New York Times (6. svibnja 1931.), Chicago Herald (14. lipnja), Frankfurter
Zeitung (10. srpnja), da se ne spominje niz domaćih novina i časopisa. Zalaganjem uglavnom studenata pravaša
objelodanjena je višejezična brošura-protest, u kolovozu 1931., protiv toga zločina. Njezini pokretači i potpisnici
bili su dr. Branimir Jelić i studenti Ante Valenta, Mladen Lorković, Josip Milković, Ivan Košutić i Vilko
Pečnikar. Ta su imena sama po sebi dovoljno rječita. Tom protestu pridružila su se pismima objelodanjenim u
istoj brošuri, uz Alberta Einsteina i Heinricha Manna, imena možda manje zvučna, ali tada i te kako ugledna: dr.
Josef Bajza, dr. Max Hildebert Boehm, dr. Karl Fritzler, dr. Zenon Kuziela i dr. Martin Spahn, kao i udruženja
« Ligue Internationale des Droits des L'Homme, Fédération Universitaire Internationale »
(www.matica.hr/MH_Periodika/vijenac/1999/149).
3

4. te godine života. Ipak, pored ove kazne, dočekala ga „odrađena nagrada“. Naime, osim
ulaznice u HAZU, kao dopisna člana, neočekivano ga dopalo i čelništvo Družbe Braća
Hrvatskog Zmaja, gdje je nastavio uspješnom ulogom „zataškavanja“. O čemu je riječ?
3. Iako je prihvaćen na Zboru Družbe (Zmajsko sijelo, 2009/2010. i obnovljen
2010./2011), novoizabrani je Veliki meštar samosvojno „suspendirao“ program Društveno
humanističkog zbora - DHZ (prosvjeta + povijest + pravo), u čijem sam oblikovanju, kao
voditelj Prosvjetne sekcije, bitnije sudjelovao. Naime, ine su sekcije (povijest + pravo) ostale
bez aktivnih voditelja i, uopće, organizirana programskog djelovanja. Usprkos, očito
„programiranoj“ pacifikaciji (to je doba spomenute navalne tzv. detuđmanizacije), ugledni je
dio osviještene zmajske elite bio spreman odlučno prihvatiti – nažalost, velikomeštarski tek
deklarirani (otuda sintagma „Feletarov paradoks“) - „sveti zadatak da branimo sve hrvatsko,
našu povijesnu istinu, tradiciju i vjeru».12
4. Međutim, glede organizirana djelovanja DHZ-a (koja je identitetska srčika
Družbe), kao i ostvarbe njegova programa, unatoč brojnim službeno-urudžbenim
obraćanjima nije bilo nikakva usmena (pismena) odgovora. U svakom slučaju: radilo se o
bahatoj (nepodnošljivoj) ignoranciji, neovisno da je „pravo je svakoga člana Družbe da
bude obavješćivan od strane upravnih tijela Družbe i njezinih dužnosnika o djelatnostima i
programima zmajskog bratstva te planovima i programima zmajskog bratstva“.13
Štoviše,
ovdje je posve evidentno, da se „djeluje u suprotnosti s programom Družbe, ne provodi
odluke njenih upravnih tijela, ili djeluje suprotno, odlukama njenih upravnih tijela“, po
čemu se izriče „kazna isključenja iz Družbe.“14
5. Usprkos svemu, unutar Družbina članstva pokrenuo sam, kakvu-takvu, privatnu e-
komunikaciju,15
kojom se - glede očita voluntarizma čelništva16
- kanilo potaknuti
organizirano programsko djelovanje. Takva je komunikacija bila jednostavno iznuđena,
budući da „ustanova koja danas nema web sitea, tvrde stručnjaci, jednako je zaostala kao da
u 20. stoljeću nema sanitarnih prostorija.“ 17
Takav iznuđeni oblik djelovanja (u kojem je
čelništvo Družbe prepoznalo ni manje ni više nego „sredstvo javnog komuniciranja“), očito
kompenzacijske naravi, dobro je primljena među e-pismenim članstvom. Kako je, međutim,
12
Veliki meštar, Dragutin Feletar - Zmaj Velikootočki, Zmajske vijesti, br. 1, 2008., s. 24.
13
Čl. 1, st. 2 „Pravilnik o radu kulturnih zborova. “
14
Čl. 13, st. 1/c „Pravilnik o stegovnom postupku.“
15
Uporabljeni je e-adresarnik posuđen od Vladimira Rukavine, Zmaja Svetoksaverskog, koji se percipira kao
neslužbeni glasnogovornik Družbe. U njemu su e-imena „i izvan Družbe.“
16
Vidi: Uvrede „djelomice i na družbu u cjelini“(točka 3/5).
17
Tomislav Šola, ex-Zmaj Gradečki, „Razgovor“, Vjesnik, 4/5. veljače 2012.
4

5. u tome prepoznata prevratna „kritička tribina“, to je očito uznemirilo čelništvo Družbe ter se
čekao samo pogodni trenutak „lustracijske“ akcije.
6. Vladimir Rukavina Zmaj Svetoksaverski,18
visoki uglednik Družbe,19
pače i njezin
neslužbeni glasnogovornik, prvi je tako obznanio „delikt političkog mišljenja“ i, s tim u
svezi, lustraciju Zmaja od Tanaisa. Naime, on e-upozorava članstvo da je Zmaj od Tanaisa
„svoje mišljenje i oštre kritike na račun Družbe“ slao putem elektronske pošte (koja je
stegovno obilježena kao „sredstvo javnog komuniciranja“) na adrese nečlanova. Štoviše,
Zmaj Svetoksaverski piše i izravno: „Posebno se i ovaj puta obraćam Tebi s molbom da već
jednom prestaneš, jer si izuzetno uporan i nastojiš svojim komentarima unašati u naše
zmajske umove i stavove svoje, dakako dobronamjerne, ali ipak političke stavove“.20
Iako se
javlja - kako piše - „u kontekstu iskrene razmjene mišljenja zmajske braće ali unutar
zmajskog kruga“, njegove elektroničke poruke obvezatno stižu i na desetke „nezmajskih“
imena, tj. izvan „zmajskog kruga„.21
Pače, stižu i na elektroničku adresu tzv. „Merčepove“
Hrvatske Pučke Stranke (HPS) - obnovljena stranka (podmetnute) „jugoklerikalne“ baštine22
-
gdje je visoko pozicioniran,23
upravo, Vladimir Rukavina, Zmaj Svetoksaverski.
7. Zanimljivo je da je demonstracija „stegovna scenarija“ startala uoči Izbornoga sijela
Glavnoga zbora (7. svibnja 2011.godine). Nakon što je dostavljena „podršku Zmajskog stola
Vukovar kandidaturi Zmaja od Tanaisa, za Meštra društveno humanističkoga zbora“,24
izborno povjerenstvo - na čijem je čelu bio Vladimir Rukavina, Zmaj Svetoksaverski –
zabacilo je tu kandidaturu, budući da je prethodno Veliki meštar Dragutin Zmaj Velikotočki
donio „Rješenje o pokretanju stegovnog postupka“.25
Osim što je tako „demokratski“
reizboren Vilko Žiljak, Meštar Zmaj od Kune, kao „kukavičje jaje“ stegovni je postupak
„nagradno“ prebačen novoizborenom Velikom meštru Neviu Šetiću, Zmaju od Istre. Potonji,
18
Dr. sc. Vladimir Rukavina po vokaciji je veterinar, specijalista iz peradologije (posebice za „ptičju gripu“),
član „Udruga za znanost o peradi“ (www.vef.unizg.hr/org/bolesti_peradi/wpsa_eng.htm). Politički je jedan od
čelnika obnovljene Hrvatske Pučke stranke, koji je vodio Tomislav Merčep.
19
Zmaj Sv. Ksaverski Meštar blagajnik XI. Saziva, Meštar rizničar XII. Saziva, Areopagit XIII. Saziva, Član
Kapitula Zlatnoga zmaja XIV. Saziva.
20
Vladimir Rukavina, Zmaj Svetoksaverski, e-mail, 18.9.2011.
21
Štoviše, obvezatno i na adresu - kako sam nedavno upozoren - jednoga notornog visokog britanskog
obavještajca.
22
Zlatko Matijević, Slom politike katoličkog Jugoslavenstva: Hrvatska pučka stranka u političkom životu
Kraljevine SHS 1919-1929., Zagreb, 1998.
23
www.zgizbori.hr/2005Lokalni/zgizbori_zg_a/.../Lista09.pdf. Nakon izborna debakla, lako je moguće, nastala
njegova iskrena ispovijest kako mu se“gadi politika.“
24
martin@martin-vk.hr, 20.4. 2011.
25
Rješenje je donijeto 29. travnja 2011., dok sam ga pismeno zaprimio 5. svibnja 2011. Dakle, dva dana prije
Izborna sijela Glavnoga zbora (7. svibnja 2011.godine), na kojem sam, iako suspendiran, glede „mira u kući“,
sudjelovao i konzumirao (potpisom potvrđeno) pravo glasovanja, što je nosivi (odlikovani) oblik svaka aktivnog
demokratskog djelovanja. Toliko o „poštivanju“ Pravila družbe.
5

6. nakon gotovo dvije godine – očito pod snažnim pritiskom zakulisnog „feletarluka“ –
inokosno donosi „Odluku o isključenju Zmaja od Tanaisa iz Družbe“.
S obzirom na to, nakon raščlambe materijalno-činjeničnih prigovora (I.), slijede
zaglavna razmatranja (II).
I. MATERIJALNO-ČINJENIČNI PRIGOVORI
Protivno poznatom stekliškom načelu [Ako, dakle, hoćete da vam reč ima mesto kod
razumnih glavah, nastojte poznati uzrokei njihove prave naravske posledice (Ante Starčević,
1867.)], tipičnom zamjenom teza (ignoratio elenhi), svekolika je stegovna procedura i
konačna odluka, bitnije zabacila stvarni kontekst, tj. uzročno-posljedični red stvari.
S tim u svezi, valja sistematizirano raščlaniti i odgovoriti na opisane inkriminacije [„u
više navrata slao e-mailove na brojne adrese, pa i izvan Družbe, u kojima se nalaze dijelovi
uvredljivoga teksta“]: „na upravna tijela Družbe“ (A.), „za neke članove Družbe“ (B.) ter
„djelomice i na Družbu u cjelini“ (C).
A.
UVREDE „NA UPRAVNA TIJELA“
(točka 1, 2, 6 i 8 Odluke)
Spomenuti je krimen obilježen glede: (a) velemeštrova „zločin propusta“ i, s tim u
svezi, posebice (b) slučaja „SDSS (Stanimirović-Pupovac)“, (c) mogućoj „jugomasonsko-
boljševičkoj okomici“ ter (d) sintagme „bistrički akademik“ i „meridijansko svetište“.
Ad a.
Višeputna upozorba, glede velemeštrova „zločina propusta“, odnosilo se - bez ikakve
pismeno/usmene obrazložbe26
– glede suspenzije organizirana djelovanja Društveno
humanističkog zbora (DHZ) i njegova programa, što je – kako je rečeno - legitimno usvojen
na Zboru družbe. S tim u svezi, zabacujući „izvršenje njihovih zaključaka“27
- što je bio
izravni povod rečenom „deliktu mišljenja“ - Veliki je meštar tako samosvojno onemogućio
ostvarbu mnogih planiranih zadaća i pobuda:
26
Čl. 1, st. 2 „Pravilnik o radu kulturnih zborova …“.
27
Čl. 45, st. 1 Veliki meštar se „brine za izvršavanje njihovih zaključaka“ (čl. 56, st. 1. „Pravila Družbe“).
6

7. 1. LUSTRACIJA – NEIZBJEŽNA ZADAĆA (povodom Rezolucije «Potreba osude
zločina komunističkih režima» Vijeća Europe – PACE BR. 1481). Poznato je da su sve
postsocijalističke zemlje, osim Hrvatske, provodile lustracijski obrazac na svoj način,
primjeren vlastitim potrebama i demokratskim načelima. Iako se zbog zapletnih unutarnjih
ratnih prilika nije mogla provesti lustracija prvih godina poslije pada komunizma u Hrvatskoj,
očito postoji mogućnost barem provedbe dekomunizacije, što predstavlja temeljni uvjet za
učvršćivanje demokracije u svim tranzicijskim zemljama.28
Zamišljena kao ciklus više
predavanja, nakon uvodne (opće) problematizacije o (ne)mogućnosti lustracije, posebice bi se
raščlanjivala neka relevantna pitanja (Družba Braća hrvatskog zmaja – žrtve komunističkog
totalitarizma, Vjerske zajednice – žrtve komunističkog totalitarizma, Znanstvenici – žrtve
klasno-rasnog totalitarizma, te ino). Nakon svih tih rasprava predviđeno je da bi Družba
mogla izaći s jednim javnim dokumentom (apel, interpelacija ili sl.), kojim bi se otvoreno
poduprlo ostvarivanje spomenute Rezolucije VE u Republici Hrvatskoj. Kako je, međutim,
prošlo otvaranje te teme u Družbi?
1.1. Održana je uvodna tribina: ZAŠTO JE (NE)MOGUĆA LUSTRACIJA?
(uvodničar: prof. dr. sc. TOMISLAV SUNIĆ, moderator: prof. dr. sc. JOSIP JURČEVIĆ,
Zmaj Zavelinski). Iako je izazvala veliko (rijetko) zanimanje, bila je među prvima takve
naravi u nas, spomenuta je uvodna rasprava bila prva i posljednja. Naime, bez ikakve pismeno
(usmene) obrazložbe, Veliki je meštar Dragutin Feletar, Zmaja Velikootočki inokosno s
dnevnog reda skinuo spomenuti ciklus. [Zmaj je Zavelinski, kako svjedoči, tek usmeno bio
upozoren od dvojice uglednih domoljuba: kako “za to još nije vrijeme! ”] Vjerojatno odgovor
nije teško naći, budući da se odmah po obnovi Družbe urgentno postavilo pitanje „interne“
lustracije. Naime, u jednom internom Memorandumu (1993.) stoji: „Dakako da u družbinim
redovima ne može biti mjesta onim, čiji je posebnički i javni predživot bio obojen
protuhrvatskom orijentacijom ili onima, koji misle stupanjem u članstvo ostvariti neke svoje
osobne ciljeve, političku rehabilitaciju, društveni prestiž ili materijalnu korist.“29
1.2. S tim u svezi, moguću pozadinu te lustracijske opstrukcije raskriva NEDJELJKO
MIHANOVIĆ - Zmaj Poljički III., onodobni predsjednik Sabora, u knjizi Tuđmanova baština
(2010.). Naime, on je smatrao, da bi se nakon oslobođenja domovine u Domovinskom ratu
(1991.-1995.) i provedene mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, moralna lustracija, bez
ikakva revanšističkog duha, mogla provesti, kako su to učinile sve postkomunističke zemlje u
Europi.30
Međutim, VLADIMIR ŠEKS, Zmaj Dravski (onodobni predsjednik Kluba
28
Nedjeljko Mihanović, Tuđmanova baština, Zagreb, 2010., s. 555.
29
Memorandum, od 4. veljače 1993. , s. 3 (Pismohrana Zmaja Jurjevečkog).
30
N. Mihanović, Tuđmanova baština, s. 555.
7

8. zastupnika HDZ-a i dopredsjednik Sabora) - nakon što je Hrvatska stranka prava (HSP)
predložila Zakon o lustraciji (1988.) - „kao vješti aranžer političke pozornice u brojnim
epizodama i s istim majstorlukom potiskivao je i najmanji pozitivni pokušaj da se lustracije
provede.“ 31
Upravo u tim okolnostima, bez provedene lustracije odnosno dekomunizacije,
kako uvjerljivo raščlanjuje Zmaj Poljički III. – posebice nakon 3. siječanjske smjene 2000. -
počinje sustavno rastakanje „Tuđmanove baštine“.
1. 3. Gotovo „šeksovskim“ majstorlukom, u Družbi su tako suspendirane daljnje
rasprave o lustraciji. Na taj način, uskraćen je mogući pritisak na politički establishment glede
otvaranja procesa za izostalu dekomunizaciju. Reagiranja su tako prepuštena tek zmajevima
kao pojedincima, gdje se posebice ističe Josip Jurčević, Zmaj Zavelinski. S tim u svezi ne
malo je zanimljivo i OTVORENO PISMO PREDJEDNIKU REPUBLIKE,32
što ga je uputio
areopagit Ante Šare, Zmaj Velikotrgovišćanski. Ovo sam pismo, uz geslo STOP
TOTALIRIZMIMA – SLOBODA NARODIMA! - proslijedio na Meštarski zbor, uz upit:
„Hoćemo li ovo Pismo, očevidno Stepinčeva nadahnuća i posvjedočenosti, priviti kao
simbolički STOP ZMAJSTVU PODVIJENA REPA, o tome ćete vi odlučiti“. Ne samo što,
prema standardnom običaju, nije bilo nikakva odgovora, posrednom upozorbom iz Kapitula
Zlatnoga Zmaja, kojem i sâm pripada, Zmaj Velikotrgovišćanski je lako mogao biti priveden
stegovnom postupku.33
1.4. Sve u svemu, onkraj izvornih Družbinih opredjeljenja, velemeštarsko je
„sabotiranje“ očito tada odradilo nečije „zadaće“. Na taj način, oslobođena pritiska
„nacionalno-elitnih ustanova“ – u koje se, uz Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti i
Maticu Hrvatsku, zasigurno ubraja i Družba Braća Hrvatskog Zmaja - „do sada nijedna
vladajuća grupacija u Hrvatskoj nije pokazala političku volju za provođenje dekomunizacije
hrvatskog društva i oslobađanje hrvatske budućnosti od zločinačke komunističke prošlosti“.
31
Isto.
32
„Vaša izjava koju ste izrekli na proslavi obljetnice X. zagrebačkog korpusa , a prema kojoj ćete se zalagati da
se među nazivima zagrebačkih ulica ili trgova ponovno nađe, odnosno da treba vratiti jednoj zagrebačkoj ulici
ime ’8. maja 1945’ sigurno će među građanima Zagreba dovesti do nove konfrontacije i nepotrebnih podjela što
u ovom trenutku nikome ne ide u korist. Na toj je proslavi obljetnice X. zagrebačkog korpusa partizansko
ratovanje izjednačeno sa svjetski prihvaćenom definicijom antifašističkog ratovanja što bi se još i moglo
prihvatiti, ali se nikako ne može bez ikakvih ograda prihvatiti izjednačavanje komunizma i antifašizma. Slijedom
tako postavljenih općih teza, Vi ste usprkos povijesnih činjenica otvoreno stali u obranu onog davnog dana kada
je Zagreb bio okupiran a ne oslobođen, odnosno javno ste branili nadnevak kada su u vojno napušteni i otvoreni
grad Zagreb, kroz puste i prazne ulice u kojima su na kućama bili zatvoreni prozori i spuštene zavjese, ujahali
generali Titovih armija Koča Popović, Peko Dapčević, Radovan Vukanović i Ljubo Vučković kao četiri jahača
apokalipse, iza kojih je uz svesrdnu pomoć generala Koče pjesnika nadrealiste sa svom svojom krvoždernom
pompom ušao i srpski barbarogenij te mnogobrojni pripadnici OZNA-e kao Titove pretorijanske garde“.
33
„U raspravi su članovi Kapitula naglasili da se u pojedinim prilikama upotrebljavanjem zmajskog imena izvan
Družbenih aktivnosti može nanijeti šteta Družbi, te poziva članove Družbe da se ne služe svojim zmajskim
imenom u okviru događanja koja nisu organizirana od strane Družbe“ (Zmajske vijesti, br. 1, 2011., s. 41).
8

9. Iako su „mnoge međunarodne i unutarnje hrvatske okolnosti i interesi postavljali imperativ
osude i suočavanja sa zločinima komunističkog režima, hrvatske upravljačke strukture su
ostale najtvrdokornije zaštitinice komunizma u Europi.“34
1.5. Nedavna pobuda glede odmrzavanja „suspendirana“ programa DHZ-a [dakle,i
nastavak ciklusa o “lustraciji”, gdje bi se tu- i inozemnim odgovornim čimbenicima uputio
javni APEL radi učinkovite provedbe Rezolucije vijeća Europe br. 1481], ostao je i dalje glas
vapijućeg. Očigledno, ogorčen zbog te otvorene opstrukcije čelništva Družbe Braća
Hrvatskog Zmaja - koliko je poznato - Josip je Jurčević, Zmaj Zavelinski, još ranije
„zamrznuo“ svoje djelovanje i vođenje Povijesne sekcije, koja tako ne funkcionira više od
četiri godine.35
Potom je, uz tipični konformizam i oportunizam članstva,36
slijedila
bezodvlačna velemeštarska „lustracija“ DHZ-ova program (kako slijedi).
2. IDENTITETSKE OSNOVE PROMJENA USTAVA REP. HRVATSKE
(predviđeni sudionici:Vladimir Šeks, Darko Gašparović, Srećko Jelinić, Vlado Šakić, Antun
Abramović, Željko Bartulović, Josip Jurčević, Ivan Biondić, Dragutin Pavličević i dr.).
Budući da Ustav igra temeljnu ulogu u definiranju nacionalnog, kulturnog i vrijednosnog
identiteta naroda koji ga je usvojio, poslije rasprave izradila bi se Deklaracija «Identitetske
osnove promjena ustava Republike Hrvatske». Riječ je o još ranijoj inicijativi što je, najzad,
potvrđena i na zapaženom predavanju (raspravi) u zmajskoj Kuli - patera A. Nađa, glede
uloge intelektualaca (katolika) u promicanju hrvatske zapadno-kršćanske univerzalne
baštine.37
Glede moguće preambule Ustava, zajedno sa Davorom Pavunom, Zmajom
Rovinjskim izrađen je prijedlog koji, polazeći od povijesnih činjenica, onkraj ustavno-
planirane zavno(h)aaške Hrvatske, omogućava da se, polazeći od univerzalne zapadno-
kršćanske ekumene, Hrvatska utemelji kao suvremena politička nacija. 38
Međutim, vjerojatno
uz prešutnu potporu „zmajskog justeraja“, rasprava nije dobila velemeštarsko zeleno
svijetlo.39
34
Josip Jurčević, www.hrsvijet.net , 29. 5. 2012.
35
Tek je ovih dana (3. travnja 2013.), Zmaj od Kune meštar DHZ-a sazvao izvanredno sijelo, na kojem je –
nakon „šuškanja“ o isključenju – ipak „obnovljen“ mandat Zmaju od Zavelina, kao voditelju Povijesne sekcije.
36
„Znanstvenike, publiciste i druge autore treba osloboditi straha od gubitka radnog mjesta i od progona, pružiti
im punu materijalnu i moralnu potporu kako bi se počele ispravljati polustoljetne krivotvorine komunističke
nazovi-historiografije?“ (Nikola Debelić, <nikola.debelic@zg.t-com.hr>)
37
U tom kontekstu, posebice nas je obvezivala nadahnuta haulikovska propovijed preuzvišena biskupa Ante
Ivasa, glede nedavna Družbina podizanja spomenika kralju Zvonimiru u Kninu» (Zapisnik 3. sijela DHZ-a, od
29. travnja 2009., Pismohrana Družbe).
38
I. Biondić, Kardinal Haulik – prorok jugoslavenske propasti, Zagreb, 2010., s. 88.
39
„Dragi zmajski brate od Tanaisa, tek danas uhvatih vremena da Ti odgovorim na Tvoju poruku. […] Ako smo
šutjeli 1990. jer smo službeno reosnovani u Hrvatskoj državi, onda ne smijemo šutjeti sada kada nam Državu
pokušavaju srušiti. Zato Ti dragi zmajski brate hvala na poticaju koji si poduzeo. Moramo se sjetiti da kraljevi
odlaze, ali puk ostaje. Zbog toga bi naša Družba morala shvatiti da se u njoj sve zasniva na bratstvu, a ne
hijerarhiji. Veliki Meštar je samo primus inter pares, Meštarski zbor je pak izvršno tijelo, ali svi zajedno smo
9

10. 3. SUVREMENE ZNANOSTI U KREIRANJU ZAPADNO-BALKANSKOG
IMAGINARIJA (ćirilometodijana, filologija, historiografija, geografija, genetika,
antropologija, psihologija i sl.). Na tom je interdisciplinarnom okruglom stolu, za koji se
pokazalo veliko zanimanje, trebalo znanstveno-stručno obeskrijepiti geopolitičku političku
pozadinu (gdje je zlorabljena i genetika40
), što na mala vrata Hrvatsku ponovno gura (vraća) u
balkanska bespuća. Iako duboko svjestan toga imaginarija41
- na koji reagira kada se već
debelo vozilo balkanskim tračnicama - Veliki je meštar odbio takvu javnu raspravu. Koliko je
to prešutna obveza „jugomasonsko-boljševičkoj“ sljedbi (HAZU)? Naime, vodeći je HAZU-
ov „forum“ expressis verbis obnovio balkansko-rasnu aksiomatiku: „Ne bi bilo loše kada
bismo [Hrvati] radi potpunosti svoje prirode i bitka obnovili svijest da smo ipak dio
(južno)slavenskog svijeta».42
Pače, i ovih se dana, isto tako, upozorava: „HAZU zapravo
nikada se nije distancirala od svoga jugoslavenskog nasljedstva i određenja.“ 43
4.. ČEMU BALKANSKA (DOGOVORNA) POVJESNICA? (sudjeluju: Dragutin
Pavličević, Dragutin Feletar, Željko Holjevac, Josip Jurčević, Ivan Biondić Ivo Banac, Neven
Budak i Ivo Goldstein). Povod je knjiga: Nastava suvremene povijesti jugoistočne Europe,
CDRSEE i HHO, Zagreb, 2007. Izborom i interpretacijom građe, po crti Memoranduma
SANU (1986.), spomenute balkanske «čitanke» - koje su dopunska historiograsfska literatura
u zemljama jugoistočne Europe - predstavljaju izravni udar na hrvatski kulturni identitet i
nacionalno-državni suverenitet. S obzirom na to, nakon sustavne raščlambe tih balkanskih
«početnica», europska i hrvatska akademska i politička javnost bila bi upoznata o pozadini te
«balkanske (dogovorne) povjesnice». I dok je tek, kao pojedinac, Josip Jurčević, Zmaj od
Zavelina upozorio na pogubnost tih početnica, Družba je to prešutno odbila, tjerajući vodu na
mlin balkanske politike „novog smjera“ (ex „novi kurs“) koju, uz ine, aktivno provode i neka
naša, kao visokopozicionirani državni dužnosnici, ugledna zmajska braća.
5. KAKAV NACIONALNI KURIKULUM? (glede prijedloga «Nacionalnog
okvirnog kurikuluma» - NOK). Naime, radi se o jednom od središnjih strateških dokumenata,
braća, ili možda nismo?! Zbog toga ne vidim razloga da se u zemlji gdje se i kumice na placu bave politikom,
razgovor o hrvatskoj državi pod krovom Kule nad Kamenitim vratima taj isti razgovor zabranjuje.! […] Tvoj
zmajski brat Velikotrgovišćanski“.
40
U manipulaciji s uzorcima u radovima, gdje su uneseni uzorci s tendencijom smanjenja udjela hrvatske
haplogrupe I (Eu7), a povećanje slavenske haplogrupe R1a (Eu19), “logično je pretpostaviti da su to mogli
načiniti samo koautori iz Hrvatske, prvenstveno professor Pavao Rudan. I gle čuda, izabran je za akademika.Cilj
tih nastojanja bio je potvrditi dotadašnju teoriju no etnogenezi Slavena i genetičku srodnost naroda koji govore
slavenskim jezicima“ (Ivan Jurić, Podrijetlo Hrvata, Zagreb, 2011., s. 284).
41
Dragutin Feletar, «Zablude nepostojećeg poluotoka», Meridijani, br. 141, Zgb, 2010, s. 90-93.
42
Dalibor Brozović, «Etničnost kao jedna od podloga nacionalne kulture»; u: Jadranka Čačić-Kumpes (pr.),
Kultura, etničnost, identitet, Zagreb, 1999., s. 224.
43
Jure Zovko, „Čuvari jugoslavenskoga kulturnog pamćenja“, Dnevno.hr, 3. 03. 2013.
10

11. po kojem „hrvatska nacija prolazi ili pada“, pa bi se Družba nužno uključila u javnu raspravu
te, s tim u svezi, iznijela svoja mišljenja i stavove, odnosno predviđenu Deklaraciju. Kako
Dragutin Feletar, Veliki meštar, Zmaj Velikootočki nije ovu temu stavio na dnevni red, u
Saboru je u međuvremenu, naspram hrvatskoga nacionalnog, usvojen hrvatski zapadno-
balkanski (regionalni) kurikulum. Naime, polazeći od ideje multikulturalizma («većinska
kultura» + «manjinska kultura»), tj. od osposobljavanja «za življenje u multikulturalnom
svijetu» (unutar relacije «hrvatski identitet – multikulturalnost»), zabacuje se hrvatska izvorna
otvorena nacionalna kultura, koju jednako baštine i obogaćuju svi njezini građani, tj. hrvatska
politička nacija. 44
6. PRIJEDLOG PREIMENOVANJA TRGA MARŠALA TITA TRGOM
KARDINALA HAULIKA. Riječ je o posve legitimnoj pobudi Družbe koja, u duhu svojih
pravila, djeluje (i) na crti «njegovanja i oživljavanja uspomena na slavne i važne događaje iz
hrvatske prošlosti te na znamenite i zaslužne Hrvate».45
Prijedlog je nastao na temelju
istraživanja, što je objavljeno u knjizi Ivan Biondić, Kardinal Haulik prorok jugoslavenske
propasti (haiulikotvorstvo Družbe Braća Hrvatskog Zmaja (Zagreb, 2010), čije je tiskanje
financijski osigurao inž. Ivan Hrvoić, Zmaj Martinski. Predstavljena u zmajskoj središnjici i
zmajskim stolovima, spomenuta je knjiga (recenzenti: prof. dr. sc. Juraj Kolarić i prof. dr. sc.
Zlatko Matijević) i, s tim u svezi, spomenuta inicijativa naišli na topli prijem i odobrovanje.
Međutim, iako je bio obvezatan (odluka Glavnoga zbora), i pored višeputne upozorbe, uz
izvrnuti odgovor Družbina „glasnogovornika“46
i konformističko-oportunističko ponašanje
članstva, Veliki meštar nije službeno aktivirao spomenuti prijedlog.
7. HAULIK U SVOM I NAŠEM VREMENU. Na poticaj kardinala Bozanića, glede
160. obljetnice uspostave Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine i uzdignuća Zagrebačke
biskupije na čast nadbiskupije (1852.-2012.) - pod visokim pokroviteljstvom Zagrebačke
nadbiskupije te Hrvatskog nacionalnog sabora, uz Društvo za povjesnicu Zagrebačke
nadbiskupije Tkalčić i druge ustanove - Družba bi organizirala Međunarodni simpozij «Haulik
u svom i našem vremenu».47
Otkuda aktualnost kardinala Haulika? Na Velikom nacionalnom
Saboru (1861.), Haulik je proročki upozorio na tragične «pogube naroda»: Strossmayerov
44
v. I. Biondić, «Identitet nacionalnoga okvirnog kurikuluma», www.hkv.hr, 05. veljače 2009.).
45
Čl. 4, st. 2. “Pravila Družbe“.
46
„Što se tiče projekta preimenovanja današnje trga Maršala Tita u „Haulikov trg ili Kazališni trg“, po mojem
osobnom shvaćanju i svjedočenju iz tog vremena, bez obzira na naziv trga oko Hrvatskog narodnog kazališta u
Zagrebu, Josip Broz je okorjeli jugoslavenski zločinac. Dokazani krvnik pun mržnje prema Lijepoj Našoj….“
(vladimir.rukavina@zg.t-com.hr, 5.10. 2011.).
47
I. Biondić, Kardinal Haulik prorok jugoslavenske propasti, s. 86.
11

12. paramasonski jugoslavizam48
(koji se «bez prolijevanja čovječje krvi i drugih mnogobrojnih
nevoljah, a ni bez upliva evropejskih velevlasti, neće moći dogoditi») i komunizam (koji «nije
drugo nego nijekanje prava svojine», što bi zapravo «zaokrenulo vratom ne samo političkom
nego i društvenom ljudskom životu»).49
Iako je i to bio programski zadatak, u kojem bi
sudjelovali eminentni „zmajski“ povjesničari (Juraj Kolarić, Mile Bogović, Agneza Szabo,
Stjepan Razum, Nedjeljko Kujundžić, Dragutin Pavličević i dr.), što ga je verificirao Glavni
zbor - posve u jugomasonskom duhu Viktora Novaka50
- Veliki meštar opet bez ikakve
obrazložbe, nažalost uz prešudbu članstva (među kojima i nekoliko biskupa), zataškao
uspomenu na kardinala Haulika.
8. POSTAVLJANJE ODLJEVA TANAJSKIH PLOČA. Postavljanje odljeva
Tanajskih ploča u Zmajskoj kuli,51
kao i u sjedištima Zmajskih stolova, iako još poodavno
pokrenuta, ta pobuda do dan-danas još nije dobila nikakav odgovor. Spomenute ploče, koje
nam utvrđuju antičko-predslavensku identifikaciju,52
što predstavljaju našu „europsku
osobnicu“,53
postavljene su u nekim središnjim nacionalnim ustanovama (Matica hrvatska,
Muzej hrvatske vojske, Vojni vikarijat i dr.). Iako je riječ o neprijepornom povijesno-
arheološkom dokumentu, na čijoj su promociji sudjelovala mnoga naša zmajska braća
(Kerubin Šegvić, Marko Japundžić, Zlatko Tomičić, Agneza Szabo, Dragutin Pavličević,
Nedjeljko Kujundžić, Antun Abramović, Ivan Biondić i dr.), onemogućeno je i predviđeno
predavanje „Tanajske ploče – europska osobnica Hrvata»: u kontekstu obljetnice „HRVATI –
1800 godina na ozemlju Europe“ (Ivan Biondić, Zmaj od Tanaisa i prof. Husein Kadić).
48
Iako je bio „najveći bastion protiv izgradnje kraljevstva Sotone“, tj. „najveći borac protiv uplitanja masonsko-
židovske elite u sve sfere javnog života u Hrvatskoj“, đakovački biskup J. J. Strossmayer nesvjesno (što je
umijeće „lukavstvo uma“) promiče njihove (podmetnute) projugoslavenske projekte koji su, poput njegovih
vizija „ujedinjenog kršćanstva“, postale „sve više kao tlapnja i iluzija“ (Mladen Lojkić, Masoni protiv Hrvatske,
II. Izdanje, Zagreb, 2010., s. 109, 114).
49
I. Biondić, „Prijedlog preimenovanja Trga maršala Tita“. www.hkv.hr, 18. 10. 2010.
50
Haulik je «prvi jugoslavenski klerikalni vikač protiv komunizma i naprednog duha [svog] vremena» (Viktor
Novak, Magnum crimen, Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Zagreb, 1948.[Beograd, 1986.], s. 6 i 7. Jakov
Blažević, u predgovoru iste knjige (Beograd, 1986., s. X), uzima Haulika kao “klerikalnog bukača protivnika
Iliraca (koji usput rečeno i dandanas ima svoju ulicu u Zagrebu).”
51
Aleksandar Bašić, Meštar Zbora umjetnosti i kulturne baštine, Zmaj Starobrodski, već je preliminarno
«ispitao» mjesto postavljanja odljeva u Zmajskoj kuli.
52
„Poštovani moj Ivo! Odmor je za dušu pročitati ovakav mail. Drago mi je da se našao netko tko zna i želi
povezati nove mogućnosti etnogeneze sa tajnom koja nas muči stoljećima: tko smo i od kuda dolazimo.
Slavenizacija je bila temeljita i izgradila kod Hrvata taj osjećaj za rusku stepu, pa je danas teško naći objektivnog
sugovornika, koji će priznati da je taj sentiment politički nametnut. Zavidim ti na avanturi duha koju prolaziš od
groba Velikog Kira do Harahvati i Tanaisa, na znanstvenom putovanju koje je većini Hrvata nerazumljivo. U
jednom svome testu, koji je dostupan na portalima, naveo si jednu riječ pišući je velikim slovom: Dolazak.
Toliko je toga time rečeno, a ako neki naš akademik iz pragmatičnih razloga naglašava naše autohtono dinarsko
podrijetlo, kao neupitno nacionalno pravo na Jadran, nije lijepo da ignorira nova saznanja glede naše pomalo
opojne zagonetke. Imam dojam da su neki naši povjesničari ljubomorni što ste prvi povezali neke činjenice.
Lijep pozdrav, Tvrtko“ (<tvrtkodolic@gmail.com>18.11.2011.).
53
Ivan Biondić, „Tanajske ploče – europski identitet Hrvata“, www.hkv.hr, 22. 11. 2010.
12

13. 9. MASARYK I HRVATSKA POVJESNICA. Riječ je o utjecajnom političaru koji
je imao važnu ulogu u stvaranju prve Jugoslavije, kao velikosrpske inačice. Naime, poznati
mason Masaryk je «uvijek bio na strani Srba», pa tako i sâm svjedoči: «moji jugoslavenski
prijatelji znadu, da sam si ja predstavljao njihovu unifikaciju pod političkim vodstvom
Srbije».54
Zbog tih unifikatorskih „zasluga“ u Zagrebu je dobio ulicu, čije je ime nosio poznati
hrvatski znanstvenik i domoljub Milan pl. Šufflay (1879.-1931), brutalno umoren od od
velikosrpskoga fašističkog režima. Međutim, „uzaludni su bili vapaji slavnog hrvatskog
književnika i akademika Ranka Marinkovića u Skupštini grada Zagreba glede promjene
naziva ulice toga masonskog mrzitelja Hrvata“.55
Zanimljivo je, da je «Tomáš Garrigue
Masaryk još za života dobio ulice i u Bjelovaru, Čakovcu, Daruvaru, Varaždinu i Virovitici
što ga čini strancem sa najvećim brojem ulica u Hrvatskoj. Masaryk je svoje ulice imao u
Hrvatskoj i onda kada ih nije imao u vlastitoj zemlji».56
I taj je programski zadatak spriječen.
10. OSTALE AKTIVNOSTI. Ciklus tribina: (1) „Prijepori oko Srpske školske
autonomije“ (Željko Holjevac i Ivan Biondić); (2) „i (3) „Hrvatska pravoslavna crkva – stari i
novi izazovi“ (Juraj Kolarić, Jure Krišto i Peter Kuzmič). (4) «Đakovčka katedrala – politički
letak» (Dragan Damjanović i Zvonko Maković); (5) «Hrvatski nacionalni i socijalni identitet
u europskom kontekstu» (Vlado Šakić, Zmaj od Modrog jezera); IN MEMORIAM: (1.) fra
Marko Japundžić, Zmaj Alšangradski i (2.) don Kerubin Šegvić, Zmaj Spljetski (uz Zmajski
stol u Splitu); Obljetnice: (1) Priprema za organizaciju međunarodnog simpozija ŠUFFLAY
U SVOM I NAŠEM VREMENU, povodom 80-te obljetnice smrti (1931.- 2011.). i (2)
Priprema za obilježavanje 100. OBLJETNICE ROĐENJA MARKA JAPUNDŽIĆA, Zmaja
Alšangradskog (1914. -2014.). Riječ je o mnogim prijedlozima (od kojih je tek ostvareno
predavanje Vlade Šakića, Zmaja od Modrog jezera), među kojima valja posebice izdvojiti
skandaloznu „suspenziju“ rasprave o Josipu Franku.
11. JOSIP FRANK U SVOM I NAŠEM VREMENU (zmajski kandidati: Stjepan
Matković i Zlatko Matijević). Dr. Josip Frank (1844.-1911.), pokršteni hrvatski Židov, vođa
Čiste stranke prava,57
zasigurno je bio jedan od najvećih hrvatskih političara u doba kobne
političke dezorijentacije Hrvatske. Naime, bio je jedini političar, očito haulikovska
nadahnuća, koji je jasno prosudio pogubnost Supilove politike „novoga kursa“ (1905.), što je
izravno dovela do tragične 1918. godine, tj. do «versajske Jugoslavije».58
Međutim, cijelo je
54
Filip Lukas, Hrvatska narodna samobitnost, Zagreb, 1997., s. 236-237.
55
Mladen Lojkić, Masoni protiv Hrvatske, II. Izdanje, Zagreb, 2010., s. 144.
56
Saša Šimpraga, «Zagrebačke ulice tuđih mrtvaca», Zarez, 27. studenoga 2008.
57
Stjepan Matković, Čista stranka prava (1895.-1903.), Zagreb, 2001.
58
Naspram političkog kroatizma (rouseauovski model “ugovorne civilne nacije”), nakon prvotne pravaške,
Supilo je u drugoj novokursaškoj fazi zastupatelj etnojezičnog (južno)slavizma (herderovski model Blut und
13

14. 20. stoljeće, dakako, iz jugoslavenske perspektive, «hrvatska historiografija složno napadala
Franka“,59
iako je njegov austrokroatizam, pače i danas obilježen kao rasistički i fašistički
program,60
samo realno-politička inačica starčevićanskoga političkog kroatizma. Naime,
suprotno tvrdnji standardne hrvatske historiografije, «frankovci nisu bili nikakav otpad od
izvornoga pravaštva nego matica koja je slijedila izvornu ideju samoga Ante Starčevića,
naravno prilagođenu konkretnim povijesnim okolnostima».61
Veliki je meštar, očito svjesno,
suspendirao održavanje spomenute (planirane) rasprave, koja bi očito osvijestila „loše
ponavljanje povijesti“, tj. glede aktualne politike „novoga smjera (2000.- danas). Iako je riječ
o ponajboljim, pače vodećim historičarima (Stjepan Matković i Zlatko Matijević) novije
hrvatske povjesnice, njima su na taj način u zmajskoj kuli „začepljena usta“. Vidjevši o čemu
se radi, povukli su svoje kandidature, koje je Velemeštar ubrzo popunio s odanim
„meridijanskim“ povjesničarima.
12. INICIJATIVE I POTPORE. Suspendirajući, uz aktivnu opstrukciju Zmaja od
Kune, usvojeni program DHZ-a, Veliki je meštar stopirao pobude glede postavljanja spomen-
ploča: (a) zadnje desetljeće življenja Ante Starčevića – Zagreb, Gajeva 28, (b) mjesto
aktivnog djelovanja dr. Ive Pilara – Zagreb, Berislavićeva 8, (c) spomen-poprsje Josipu
Račiću – OŠ „Josip Račić“; (d) žrtvama nekadašnja zloglasnog zatvora u Đorđićevoj ulici
(danas u sastavu MVPEI-a) u kojem je, uz ine domoljube, zlopatio i predsjednik dr. sc. Franjo
Tuđman, Zmaj od Hrvatske;62
zatim potpore: (a) za izgradnju nove zgrade Hrvatskog
državnog arhiva, te povratka arhivske građe iz Austrije, Italije i bivše SFRJ, (b) podizanju
spomenika Eugena Kvaternika na Kvaternikovu trgu (c) izgradnji «Tuđmanova centra» na
Trgu francuske republike, (e) da da se Zračna luka „Pleso“ preimenuje u Zračnu luku „dr.
Franjo Tuđman“; (d) izgradbi spomenika Ivanu Mažuraniću (Novi Vinodolski, Karlovac,
Zagreb); isto tako promjenu imena ulica: (a) Frankova ulica (umjesto Praške ulice) i (b)
Šufflayeva ulica (umjesto Masarykove ulice).
Boden Nation). “Velika istina o jedinstvu jezika, krvi i rase naše jest majka političke ideje narodnog jedinstva”.
Ta velika istina, uz “balkanski Pijemont (Srbija”), vodi put “do savršene etničke, političke i kulturne fuzije,
stvarajući od nas narod s jednom dušom, koji bio mogao dati slavenskoj rasi jak narod koji bi bio u stanju da
čuva glavna vrata za Drang nach Osten i za njegov sutrašnji revanché” (Supilo, 1916./1917.).
59
D. Jelčić, Politika i sudbine: eseji, varijacije i glose o hrvatskim političarima, Zagreb, 1995., s. 131.
60
Tako je «rasistička i fašistoidna», napose «s prilično bijesnom antisrpskom djelatnošću», nakon što se krajem
19. stoljeća «ostarjelom Starčeviću bio nametnuo žestoki desničar Josip Frank», nastala «frakcija Hrvatska (ili
Čista) stranka prava» (N. Miščević, Novi list, 10. prosinca 2005.).
61
Z. Matijević, «Rasprava»; u: Josip Stadler život i djelo, Sarajevo, 1999., s. 865. Vidi opširnije: Stjepan
Matković, Čista stranka prava (1895.-1903.), Zagreb, 2001.
62
Gospođa Vesna Vrsaljko-Pomenić, djelatnica Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija (MVPEI),
upoznala me s tom pobudom glede moguća spomen-obilježja na žrtve komunističkog totalitarizma, što sam
proslijedio Meštarskom zboru, bez ikakva odgovora.
14

15. 13. PREPORUKE ZA UNAPREĐENJE DJEOVANJA DRUŽBE. Da bi Družba
mogla što učinkovitije djelovati, budući da se radi stihijski i neorganizirano, na Zboru družbe
jednoglasno su prihvaćene PREPORUKE koje je Veliki meštar, isto tako, posve zabacio. Te
se preporuke odnose glede:
A. Pitanja organizacijsko-tehničke naravi: (1) da se maksimalno debirokratizira
postupak tzv. dopusnica, glede ostvarbe zborskih aktivnosti, kako bi se izbjegao mogući
dojam «kontrole» ili selekcije programskih zadataka; (2) da, s tim u svezi, Sekcije odnosno
Zbor u cjelini što autonomnije odgovorno sudjeluje u ostvarbi programskih zadataka; (3) da
se, glede organizacije, programske aktivnosti mogu provoditi i izvan, moguće «prebukirane»,
domjenačke srijede i to putem internih rasprava (kolokvija) u maloj (tavanskoj) dvorani; (4)
da se, što žurnije, na razini svekolike Družbe (središnjica i zmajski stolovi) uspostavi e-
komunikacija (aktivira/ažurira web-stranica, e-adresarnik).
B. Pitanja djelovanja u javnosti: (1) da bi se, glede dramatične situacije u kojoj se
Hrvatska nalazi, shodno svojim pravilima, Družba trebala oglasiti (dosad se reagiralo samo
glede osude zločinačke «vukovarske trojke»), prije svega, pro-aktivnim djelovanjem
(priopćenja, deklaracije, memorandumi i sl.); (2) da se, s tim u svezi, prevlada mogući
oportunizam («mi se ne bavimo politikom») i da se aktivno uključimo (mi samo predlažemo,
a ne odlučujemo) u prevladavanje dramatičnog položaja hrvatske nacije; (3) s obzirom na to,
onkraj strančarstva/politikanstva, iz pretežno povijesno-memorativne pozicije, Družba bi
postala aktivni čimbenik u stvaranju javnog mnijenja i uopće skrbi («sada i ovdje»), glede
pitanja nacionalno-državnog i kulturnog identiteta. (4) da se, s tim u svezi, ustanovi
povjerenstvo (komisija) In rem Chroatorum (poput biskupske: Iustitita et pax), koja bi
pripremala relevantne dokumente (priopćenja, apeli, deklaracije, rezolucije i sl.).
12. OBILJEŽBA 80. OBLJETNICE VELEBITSKOG USTANKA (1932.-2012.).
Budući da je riječ „o nacionalno-osloboditeljskom ustanku“ (Franjo Tuđman), ugledna su
braća smatrala “da u pripremama i samoj proslavi DBHZ mora imati stožerno mjesto,
pogotovo kada se u Hrvatskoj sa svih strana javljaju neke nove ’ustaničke puške’, pa se može
dogoditi da komunistička ideja ponovno zavlada, a bi se braći moglo dogoditi da ostanu bez
domovine, bez Družbe i bez zmajske Kule“.63
Međutim, ta je pobuda bez ikakva odgovora
prešućena. Istodobno, uza sve upozorbe, bivši Veliki meštar Dragutin Feletar, Zmaj
Velikootočki - po crti koalicijskog partnerstva (HDZ-SDSS) – prešutno je podržavao Božu
Biškupića, Zmaja od Mlake Mlake, koji je bio pokrovitelj i ”debeli” financijer četničkog
63
„U potpunosti se slažem da se predložena obljetnica (Velebitski ustanak – I. B.) obilježi i da u pripremama i
samoj proslavi DBHZ mora imati stožerno mjesto“ (Ante Šare, Zmaj Velikotrgovišćanski).
15

16. ustanka i spomenika u Srbu.64
Usprkos svemu, zahvaljujući organizatorima UHDDR – Grad
Rijeka i Gospić-Bilaj (g.g. Mile Biondić i Joso Mraović)65
uspjelo je obilježavanje spomenute
obljetnice. Pri tome rado spominjem neformalnu: moralnu (Nedjeljko Kujundžić, Zmaj
Biokovski),66
Ante Šare, Zmaj Velikotrgovišćanski; Zvonko Gerber, Zmaj od Šanca i Martin
Mišković, Zmaj od Šokadije Vinkovački, moralno-novčanu (Nikola Debelić, Zmaj
Orlovački),67
duhovnu (Stjepan Razum, Zmaj od Konščice)68
te posebno donatorsku potporu
(Ante Kljaić, Zmaj Plehanski).
13. PRIJEDLOG ZA POVIJESNO-PRAVNU REVIZIJU SUDSKIH PRESUDA
IZ 1671. I POLITIČKU REHABILITACIJU PETRA KNEZA ZRINSKOGA I FRANA
KRSTE KNEZA FRANKAPANA (Milovan Petković, Zmaj Velikotaborski II.). Riječ je o
tome, da bi se „nakon gotovo 3 i pol stoljeća od pogibije hrvatskih mučenika u Bečkom
Novigradu napokon skinuo s njihovih imena žig navodnih veleizdajnika, urotnika i zločinaca,
dostavio sam 3. ožujka 2011. časnom Meštarskom zboru naše Družbe“.69
S obzirom na
nedavne haaške presude našim generalima - kako sam pismeno podsjetio aktualni Meštarski
zbor - idealna je prilika da se obnovi, odnosno ostvari spomenuti Prijedlog. Naime, ako se
historiografsko-pravno-politički ne osvijesti „bečko-novigradsko/haaško novigradska sinkopa“,
posebice pred vratima Europske Unije, onda će nam, umjesto učiteljice, povijest i dalje ostati
spletka.70
Međutim, poput mnogo drugih, i taj je Prijedlog - za čiju je ostvrabu posebice bio
zainteresiran utjecajni Vladimir Šeks, Zmaj Dravski - ostao je mrtvo slovo na papiru, tj. nije
64
Ivan Biondić, „Antifašizam Velebitskog ustanka (1932.) razobličuje boljševički antifašizam“. www.hkv.hr,
21. kolovoza 2012.
65
Gosp. Joso Mraović je financirao svekoliku akciju, a posebice izgradbu spomenika, u obliku Velikog križa
(8x4) prvim žrtvama Velebitskog ustanka (1932.), što su pali u Jadovnom.
66
„Poštovani, „želio sam osobno proslaviti s vama spomen na Velebitski ustanak 1932. godine s kojim je
započela trajna iskra sveopćega hrvatskog ustanka za slobodu, protiv velikosrpske četničke okupacije u svrhu
pripojenja Hrvatske Srbiji, cezaropapinskomu pravoslavlju, silom nametnutoj ćirilici, a sve radi osvajanja
teritorija i zločinačkoga klanja pokorenih nesrpskih naroda“( Nedjeljko Kujundžić, Zmaj Biokovski).
67
„Vrli Tanais, Ti si imao snage ukazati da je Brušanski ustanak bio je dio borbe protiv Kađorđevićeve
fašističke ‘tamnice naroda’, gdje su ubojstva Radića i drugova, te dr. Milana Šufflaya bila povod za javni
prosvjed Alberta Einsteina i Heinricha Manna protiv nasilja beogradskog režima. Nažalost mi zdravlje ne
dopušta nazočiti tom značajnom događaju, ali ovim putem upućujem Tebi i svim organizatorima punu podršku i
zahvalnost što će ova značajna slobodarska akcija biti obilježena. Uz želju za uspjeh ove vrijedne akcije, i uz
harni pozdrav, srdačno Nikola Debelić, Zmaj Orlovački“.
68
„Dragi Ivane, drago mi je što ustraješ u podhvatu obilježavanja Velebitskoga ustanka, kao važnoga događaja
hrvatske prošlosti 20. stoljeća. Pružam ti duhovnu podporu, a rado bih i svaku drugu, kad bi mi mogućnosti i
vrijeme to dopuštali. Srdačno Te pozdravljam, Stjepan Razum“ (<srazum@arhiv.hr>7.9.2012).
69
Milovan Petković, Zmaj Velikotaborski II.: „Također sam predložio da Družba kao nositeljica i njegovateljica
Zrinsko-frankapanskoga kulta, ukoliko Meštarski zbor prihvati moj prijedlog, dostavi Predsjedništvu Hrvatskoga
sabora taj ili eventualno modificirani prijedlog, i to u formi poticaja budući da Družba prema saborskom
Poslovniku ne može biti ovlašteni predlagatelj. Na moj prijedlog, odnosno podnesak nikada od Meštarskoga
zbora nisam dobio nikakav odgovor, ni usmeni ni pisani, već mi je na jednoj sjednici Kapitula Zlatnoga zmaja
rečeno da je taj prijedlog prihvaćen. Što je poslije Meštarski zbor poduzeo i je li uopće što poduzeo - nije mi
poznato niti to namjeravam istraživati i provjeravati a niti ponovno predlagati“.
70
“Još nitko, gospodo, ne nadvlada Hervata oružjem pa i tako Hervat ostane najdoljnji; Hervat leži žertvom
spletkah Ja se spletke nadasve bojim” (Ante Starčević, 1861.).
16

17. dostavljen Predsjedništvu Hrvatskoga sabora. Dokle i zašto takav odnos prema ovim
hrvatskim velikanima?71
Ad b.
(točka 1 i 2Odluke)
U čemu je krimen, glede upozorbe: da sam „prije dva mjeseca uputio (opetovano)
svojevrsni apel Meštarskom zboru, na koji se nije reagiralo, a svakodnevno svjedoci smo
pogubne Stanimirović-Pupovčeve SDSS/SNV-ske politike“, pa se postavlja pitanje „Tjera li
Meštarski zbor (ne)svjesno vodu na mlin spomenute politike?.Ako je to tako, zašto o tome,
rugajući se svojim pravilima («zavjetima»), časna Zmajska Braća debelo šute?“
1. Sustavne historiografsko-politološke raščlambe pokazuju: suprotno hrvatskom
državnom i nacionalnom interesu (dakle: i hrvatskih Srba), SDSS-ova je programska politika
baštinski etnicističko-rasistička i secionističko-teroristička, što susljedno proizlazi iz njezine
velikosrpske, kolokvijalno četničke ideologije. Uz ugradbu parapolitičkog sustava (SNV,
ZVO i dr.), ta «etnička stranka s građanskim predznakom“ (SDSS), svojim
«drvenoželjeznim» (u)strojem drobi i narušava hrvatski suverenitet. Ukratko, riječ je o
programu koji «počinje i završava s ciljem pretvaranja Srba iz nacionalne manjine u
konstitutivni narod», tj. Republiku Hrvatsku pozicionirati kao «nacionalnu državu Hrvata, ali
i kao nacionalnu državu Srba».72
Nedvojbeno je riječ, premda politički dostatno neosviješteno,
o završnom procesu rađanja hrvatske (političke) nacije, tj. hrvatske nacionalne države. Na tom
se putu, više od stotinjak godina ispriječila instrumentalizirana vlaško-pravoslavna (srpska)
manjina u Hrvatskoj.73
71
„Zar nije žalostan podatak da NITKO iz Meštarskog zbora (a niti iz zmajske nam matice) još nije posjetio
obnovljeno 2000. godine (a danas prazno kao naše duše) grobno mjesto Petra i Frana u Wiener Neustadtu (još
uvijek nismo dogovorili je li to Bečko Novo mjesto ili Bečki Novigrad). Svake godine vodimo (Gerber -
Kruhek) u Wiener Neustadt autobus pun osnovnoškolske djece + jedno od lokalnih kulturno umjetničkih
društava iz okolice Karlovca. Program obuhvaća projekciju mojih predavanja održanih na lokalnoj TV o
tragičnim zbivanjima. Odlazak na Svetu misu zadušnicu u mjesnu katedralu, posjet mjestu smaknuća, uz
prigodne riječi postavljanje lovorovih vijenaca na ploče koje spominju tragediju. Prije puta održavam desetak
predavanja po školama o značaju i učincima tragedije i povlačim paralelu sa suđenjem našim uznicima u Den
Haagu. Put je besplatan djeci koja su napisala najbolji sastav o tom značajnom POKRETU ZA POLITIČKU
SAMOSTALNOST. (ne o UROTI kako to danas još uvijek trubimo po habsburškom konceptu). Naravno tu
nema nove ploče DBHZ-a, jer Družba svojoj inertnosti NIKADA nije dala pozitivno mišljenje za postavljanje
spomen NOVE ploče s potpisom Družbe. Učinili smo to (Gerber-Kruhek) preko Hrvatskog povijesnog instituta
u Beču. Na mjesnom groblju još par riječi sjećanja na naše mučenike ... i time je program uglavnom završen. .... i
jedanaest godina tako - a iz Matice i Meštarskog zbora = 0 (nula)“ (<gerber_hr@yahoo.com>, 5. 3. 2011.).
72
Ivan Biondić, „Balvan u peti hrvatskog parlamentarizma”, Hrvatsko slovo, 28. travnja 2008. Kao vodeći
ideolog i svojedobno «konzekventni eksponent Miloševićevih [danas Nikolićevih - op. a] političkih interesa u
Hrvatskoj», Milorad Pupovac «onemogućava hrvatskim Srbima da postanu dijelom hrvatskoga političkog
naroda». (Davor Gjenero, Novi list, 22. prosinca 1997.)
73
Srbi «su uvijek bili značajan faktor, ali oni su isto tako uvijek bili objekt pokušaja instrumentalizacije u borbi
protiv nastojanja Hrvata da stvore svoju državu, bilo da se instrumentalizacija vršila iz Venecije, Pešte, Beča ili
Beograda» (Miko Tripalo, Erasmus, br. 5, 1994., s. 10).
17

18. . 2. Budući da ta stranka «smjera podrivanju slobodnog demokratskog poretka ili
ugrožavanju opstojnosti Republike Hrvatske», skupina Družbinih članova urudžbeno je
potakla apel odnosno „Prijedlog za pokretanje inicijative kod mjerodavnog Ministarstva“ (v.
prilog), glede «pokretanja postupka za ocjenu ustavnosti [SDSS-a] pred Ustavnim sudom
Republike Hrvatske». Obvezatna Krestićevu aksiomu,74
svjedoci smo svakodnevne eskalacije
te velikosrpske (pročetničke) politike, čiju pozadinu upravo ponajbolje poznaje vrhunska
zmajska povjesnička elita (D. Pavličević, Mile Bogović, A. Szabo, M. Artuković, Josip
Jurčević, Ž. Holjevac, I. Biondić i dr.). S obzirom na to, onkraj svaka politikantstva
(stranačarstva), ta je pubuda bila jednostavno sveta obveza. Naime, uz ino, Družba djeluje
glede „opstojnosti hrvatskog naroda i države“ (čl. 2, st. 1. Pravila Družbe). Međutim, i pored
opetovane upozorbe na “zločin propusta”, Veliki je meštar posve ignorirao spomenutu
legitimnu pobudu, pače prihvaćenu i na Zboru družbe. Prešutni se odgovor kretao po crti kako
se „družba ne bavi politikom“, posebna u interpretaciji „glasnogovornika“ Zmaja
Svetoksaverskog, kojemu se, glede spominjanja politike, „gadi pomisao na samu riječ,
pojam, a kamo li posljedice koje svi snosimo”.75
S tim u svezi zanimljiva je rasprava između
Zmaja Svetoksaverskog i Zmaja Velikotrgovišćanskog.
2.1. „To što ti [Zmaja Velikotrgovišćanskog i neka malobrojna zmajska braća, ovo ti
pišem ’bez celofana’, na razgovorima i debati uz jelo i piće u našoj kantini, predlažete i
zahtijevate aktiviranje Družbe u ispravke dnevno političkih zbivanja zahtjeva korjenitu
promjenu statuta Družbe. Što ne pokreneš ti i istomišljenici akciju za promjenu Pravila
Družbe, ili kad smo već tako ’šutljiva i licemjerna Družba’, zašto ne istupite iz članstva. Ne bi
se ništa promijenilo jer je vaš doprinos nemjerljiv. Što misliš koliko bi dobili glasova na
Glavnom zboru? I mi ga se kao članovi trebamo držati. Ja ga se sveto držim bez figa u džepu.
Da su se povodili vašim načelima, kako je sve politika, siguran sam Družba bi se odavno
ugasila. Uostalom kad ste tako jako raspoloženi za ispravljanje političkih grešaka režima, i
vama omiljenog izraza ’zmajske šutnje’ o politici, zašto ne pokrenete, pismeno zatražite
odobrenje i predložite Meštarskom Zboru konkretne projekte, sredstva i osobe koje će dovesti
do njihovih ostvarenja?. Promjenu pravila Družbe?. Interesira me koliko bi se članova
odazvalo vašim promjenama“.76
74
Duhovno i nacionalno jedinstvenim s inim Srpstvom,«Srbima Hrvatske bila je strana i neprihvatljiva hrvatska
državna ideja». Naime, pretpostavljajući «u nacionalnom pogledu jedinstvenu Hrvatsku», ta bi ideja bila «u
sukobu sa idejom Srba u širenju postojeće srpske države». Ukratko, ako bi prihvatili ideju «političkog
hrvatstva», hrvatski bi se Srbi «odrekli svojih ideala o jedinstvu cjelokupnog Srpstva» (Vasilije Krestić, Istorija
Srba u Hrvatskoj i Slavoniji: 1848-1914, Beograd, 1991., s. 266).
75
vladimir.rukavina@zg.t-com.hr, 5.10.2011.
76
vladimir.rukavina@zg.t-com.hr, 17.11.2012.
18

19. 2.2. Zmaj Velikotrgovišćanski, uz ino, odgovara: “Drugo što sam zaključio iz Tvojeg
pisma je da si sretan i odlučan čovjek, jer si jasno progovorio iz srži vlastitog bića rekavši kad
već spominjem politiku, gadi mi se pomisao na samu riječ, pojam, a kamo li posljedice koje
svi snosimo. Za to je potrebna hrabrost, odlučnost i osobna principijelnost, s kojom si podigao
moralnu ljestvicu na nedostižnu visinu u potpunosti se priklonivši Krležinoj misli.77
[…]
Teško je javno iskazati takav stav, a sada mi je potpuno jasno da svoje uvjerenje sigurno ne
ćeš ukaljati izlaskom na parlamentarne izbore, niti bilo kakve druge izbore, kao ni na
referendum za Europu, jer je sve to u službi politike koja je samo sredstvo da bi pojedinci
postigli svoj cilj. Možda bi trebalo poslušati Tvoj savjet, barem oni koji se ne žele boriti s
društvenim izopačenostima, i posvetiti se ’očuvanju misije predaka naše hrvatske cjelovitosti’
i u potpunosti se isključiti iz ovog katastrofalnog duhovnog okruženja, a zmajsku Kulu
pretvoriti u svojevrsni refugij i izvorište duhovne smirenosti i ljepote na povijesno sjećanje
nebrojenih hrvatskih muževa i njihove ostavštine u neodređenom vremenu trajanja“. Zmaj
Velikotrgovišćanski upozorava na takvu idiličnost.78
Međutim, bez pravoga dijaloga, ta je
rasprava ubrzo zaključena, da bi Družba ostala čvrsto pri „doktrinarnoj noti“ Zmaja
Svetoksaverskog, koja glasi „Gadi mi se politika!
2.3. S tim u svezi, u Družbi nije pomogla ni sjajna rasprava „HRVATSKA ŠUTNJA“
ili ‘POLITIKA JE BRIGA ZA OPĆE DOBRO’ (predavači: Nikola Debelić, Zmaj Orlovački i
Zvonimir Šeparović, Zmaj Korčulanski IV.). „Mnogostoljetne dinamične rasprave o državnim
pitanjima postupno su svedene pod zajednički nazivnik ‘politika’, a uglavnom zbog svoje
kritičnosti prema vlasti, politika je dobila pomalo nepoželjnu, pa i opasnu konotaciju. Odatle i
česta sintagma 'Nemojmo o politici', što je ustvari samo elegantnija inačica za šutnju“ (Zmaj
Orlovački). S tim u svezi, uzalud se Zmaj Orlovački pozivao na autoritativna mišljenja o
politici.79
Štoviše, spomenuo je i zabilježbu prije stotinjak godina neizbježna stekliša Antuna
Gustava Matoša (1873. – 1914.), koja glasi: «Kad je tko od nas dobar Hrvat, vele mu, da se
77
„Ni jedna politika, koja nije osnovana na najosnovnijem ljudskom moralu, nema svoj raison d΄être! I ni jedan
politički program, koji nije sazdan na moralnim premisama, nema nikakvog progresivnog smisla! (1938.)“
78
„Samo valja biti oprezan jer u takvom odvajanju i zatvaranju u same sebe može doći i do neželjenih i
drugojačijih posljedica nego onih koje se očekuju prema postavljenom programu, pa tako ne bi bilo zgodno da
nam se dogodi da svrha postojanja Družbe krene u nekom drugom smjeru, pa se sve pretvori u veselo veselo
druženje kakvo je Šenoa opisao u svojem romanu „Diogeneš“. „Naime Šenoa je opisujući hrvatsko društvo u
svojem ’Diogenešu’ smjestio svoj ’Ceh svetog Olimpa’ u Opatičku ulicu, dakle nedaleko naše kule, a članovima
tog ceha, sve vrlim i uvaženim članovima hrvatskog društva, pridružio jedno klasično načelo koje proizlazi iz
njihovog splendid isolation i koje je glasilo: Summum mundi trinum: Mulier, tabacum, vinum, Et qui curat de
pluribus, Maximus est asinus. Što bi u se u slobodnom morlačkom prijevodu moglo kazati kao: U se, na se i
poda se!“
79
„Čovjek je društveno biće (zoon politikon) i svoju suštinu potvrđuje tek kroz zajednicu» (Aristotel). «Svaki
slobodan građanin dužan je sudjelovati u političkom životu svoga grada/države» (Platon). Zahtijevamo od
intelektualaca puni angažman u «politici u najširem smislu riječi. Jer svaki glas… više je nego dobrodošao.»
(Vaclav Havel).
19

20. bavi politikom, da to nije lijepo i umjetnički […] hičeju nas van iz hrvatskog narodnog
kazališta ili iz društva hrvatskih književnika, kajti smo Hrvati.»
2.4. Postoji i gospodarska, kulturna, obrazovna itd. politika, što je sve sukladno
stekliškoj odrednici «Politika je znanost životna» (ANTE STARČEVIĆ). Po toj crti - izlagao
je dalje Zmaj Orlovački – slaže se i Doktrinarna Nota Kongregacije za nauk vjere Sv. Stolice
(kojoj je tada na čelu stajao donedavni papa Benedikt XVI.), koja glasi: «POLITIKA JE
SKRB ZA OPĆE DOBRO». Bivši papa Ivan Pavao II. Doktrinarnu notu je odobrio još 2002.
g., pa tako Nota nosi autoritet dvojice velikih papa. Najznačajnije upute Doktrinarne note
glase: «Kršćani trebaju djelovati na svim područjima javnog i društvenog života. Jedno od tih
djelovanja je sudjelovanje u političkom životu. Vjernici se ne mogu nikako odreći
sudjelovanja u politici to jest u mnogostrukom i raznovrsnom gospodarskom, društvenom,
zakonodavnom, upravnom i kulturnom djelovanju koje teži promicanju općeg dobra.»80
S tim
u svezi jasna je i poruka Komisije Iustitia et pax i Hrvatskog Karmela, koja glasi: “Budući je
politika skrb za opće dobro, dužnost je vjernika kao građanina da doprinosi općem boljitku
društva.» Usprkos svemu, zmajstvo je obvezatno Doktrinarnoj Noti GADI MI SE POLITIKA!,
što je ispisuje i brani Družbin „prvo(pe)radarstvenik“ - Zmaj Svetoksaverski
3. Međutim, očito vođen potonjom zmajskom „Doktrinarnom Notom,“ ranije je
spomenuti velemeštarski „zločin propusta“ bio implicite obrana jedne pogubne,
veleizdajničke „koalicijske politike“ – u kojoj su (ne)posredno sudjelovali i naši ugledni
„zmajevi“ (v. niže okvir) - za koju je novoizabrani čelnik HDZ-a (Tomislav Karamarko)
otvoreno priznao „da je ta koalicija bila ponižavajuća“, posebice, kad je „HDZ-ova Vlada
[izvršitelj: Božo Biškupić, Zmaj od Male Mlake – op. a.] financirala obnovu četničkih
spomenika, poput onog u Srbu gdje je iz vlaka izvučeno 200 nevinih osoba i ubijeno.“81
I dok
se tako zakonito odobrenim sredstvima ne gradi „Spomenik Neovisnosti“ (Narodne novine,
85/2006), nezakonitim kriminalnim načinom dodijeljenim sredstvima za spomenik četništvu u
Srbu, naveliko se i užurbano obnavlja (restaurira) spomenik u zagrebačkim ljevaonicama pod
pokroviteljstvom Hrvatskog restauratorskog (obnoviteljskog) zavoda i Ministarstva kulture!
Kakva sablazan ovoga sablasnog „hrvatskog“ vremena!82
4. U svakom slučaju, Družbina pobuda - nažalost, „feletarski“ skandalozno
obesnažena - za «pokretanja postupka za ocjenu ustavnosti [SDSS-a] pred Ustavnim sudom
Republike Hrvatske», mogla je biti važan (preventivan) poticaj (kako to pokušava sada
80
Ivan Pavao II, Apostolska pobudnica ( Poruka Doktrinarne Note). S tim u svezi i jasne je i poruka Komisije
Iustitia et pax i Hrvatskog Karmela, koja glasi: “Budući je politika skrb za opće dobro, dužnost je vjernika kao
građanina da doprinosi općem boljitku društva».
81
Večernji list, 7. 5. 2012.
82
zeljko.tomasevic@inet.hr, 24.3.2010
20

21. HHO), 83
kojem bi se pridružile i druge nacionalne ustanove, glede demokratskog oblikovanja
suvremene hrvatske političke zbilje. Naime, upravo je dvomandatna hrvatsko-srpska koalicija
(HDZ-HSS-SDDS), kao osovina politike „novoga smjera“ (lansirana kao: detuđmanizacija)
ispostavila katastrofalni saldo. Dosegavši samo dno (gospodarski, socijalno i moralno),
Hrvatska je na koljenima bačena pred vrata Eunije. Začet pod egidom Pupovčeva
„svetosavskog klerikalizma“ (Hristos se rodi!), u duhu tobožnjih „europskih vrijednosti“,
„Sanader je prezidencijalizirao vlast te postavio čvrste temelje klijentelističko-korupcijske
piramide i 'pokroviteljske demokracije'.“84
Na svoj način, takva se politika, gotovo zakonito,
prešutno protegla i na Družbu BHZ-a.
HDZ (Vladimir Šeks -Božo Biškupić) + HSS (Dragutin Feletar)85
+ SDSS (Stanimirović-Pupovac).
Ad 3.
(točka 8 i c Odluke)
Od kuda i u čemu je krimen, s obzirom na upozorbu velemeštrova [Dragutin Feletar,
Zmaj Velikootočki] (crimen non faciendi) koji, glede „moguće obveze jugomasonsko-
boljševičkoj okomici, onemogućuje ostvarbu spomenuta prijedloga»?
S tim u svezi Vladimira je Rukavinu, Zmaja Svetoksaverskog posebno izazvala
ocjena Ivana Biondića, Zmaja od Tanaisa da „Družba iskazuje ozbiljnu krizu identiteta
(dominacija jugomasonskih i boljševičkih kriterija).“ 86
1. „Jugomasonsko-boljševička okomica“, inače pregnantno dokumentirana
naslovljenim scanom (J)HAZU – TALAC SANU (v. niže tablica), posebice je stavljena na
teret glede mi tzv. incidenta u HNK Naime, riječ je tobože o diskriminirajućoj, dakle,
sablažnjivoj mi objedi „da je HAZU podčinjen Srpskoj akademiji znanosti (sic) i umjetnosti“
(točka c Odluke). O čemu, dakle, se radi?
83
„Upravo stoga Odbor drži svojom moralnom obvezom upozoriti na mogućnost pogubnih posljedica ovakvog
izbornog zakona kojim Srbi, u konstitutivnom smislu postaju polunarod, što je samo početak pokušaja vraćanja
ustavnog položaja Srba kakvog su imali u Ustavu Socijalističke republike Hrvatske, u vrijeme komunističke
Jugoslavije. Upravo su rasprave o Ustavnom položaju srpskog naroda u Hrvatskom Ustavu bili jedan od
elemenata koji je doveo do ratnog sukoba u Hrvatskoj, a koji je kao posljedicu imao masovna kršenja ljudskih
prava svih građana RH, kako Hrvata, tako i Srba, ali i drugih nacionalnih manjina“ (HHO, 10. veljače 2011.)
84
Mirjana Kasapović, Večernji list, 10. prosinca 2010. „Tzv.korupcijska hobotnica tako je postala oficijelan
način strukturiranja i komuniciranja poslova i ljudi“ (Vjeran Zuppa, „Razgovor“, Slobodna Dalamacija, Spektar,
13. travnja 2013.).
85
Dragutin je Feletar „ugledni član HSS-a“ (www.hss-kkz.com.hr/)
86
vladimir.rukavina@zg.t-com.hr, 5.10.2011.
21

22. SVJEDOK (J)HAZU IDENTITET
IVO
SUPEK
(1981.)
JAZU (1945.)
«predana je u ruke jugomasonima sa starim šefom Štamparom
i kojemu će članovi Partije s Krležom samo sekundirati».
MIKO
TRIPALO
(1960-ih)
PREDSJEDNIK JAZU (1960-ih)
«došao mi je s molbom da odobrim popis novih akademika i da zatražim
mišljenje drugova iz Savske (sjedište Udbe za Hrvatsku)».
DUŠAN
BILANDŽIĆ
(1990.)
SLOMOM KOMUNIZMA (1990.)
«preko noći su obezvrijeđeni milijuni pseudoznanstvenih radova,
koji su postali pravo smeće».
JAKOV
SIROTKOVIĆ
(1996.)
ODGOVORNA HAZU (1996.)
«još nemamo posve zaokruženi i cjelovit, povijesni i politički,
a ne samo ekonomski odgovor na srbijanski Memorandum” (1986.).
DAVOR
BROZOVIĆ
(1999.)
HAZU AKSIOM (1999.)
«Ne bi bilo loše kada bismo radi potpunosti svoje prirode i bitka obnovili svijest
da smo ipak dio (južno)slavenskog svijeta».
DUBRAVKO
JELČIĆ
(2009.)
PRINCIPIJELNA HAZU (2009.)
«sve do danas ustrajala na svojoj odluci, da ne će obnoviti suradnju sa SANU
dok se ona javnom izjavom ne odrekne svoga Memoranduma».
1.1. «Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti predana je 1945. u ruke
jugomasonima sa starim šefom lože Andrijom Štamparom, kojemu će članovi Partije s
Miroslavom Krležom samo sekundirati. […] Jednome su sva ta braća ostala vjerna: da služe
režimu, bez svog vlastitog uvjerenja, ali jako gramzljivi za svakom povlasticom«.87
Inače,
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, bila je prva akademija znanosti koja je
primila 28. prosinca 1947. Josipa Broza za svog počasnog člana. Bio je to svečani obred
kojim se JAZU zahvalila Brozu na obnovi suverenosti Hrvatske, a Broz poručio akademicima
da je socijalizam okvir za znanost.88
O kriterijima za taj okvir, ponajbolje, svjedoči Miko
Tripalo: «Dok sam bio sekretar Izvršnog komiteta CK SKH […] došao mi je predsjednik
JAZU s molbom da odobrim popis novih akademika i da zatražim mišljenje drugova iz
87
Ivo Supek, Republika Hrvatska, br. 131, Buenos Aires, 1981., s. 35-36.
88
Svečanoj sjednici JAZU nazočili su rukovoditelji NR Hrvatske, predsjednik Prezidijuma Sabora NR
Hrvatske, Vladimir Nazor, predsjednik Vlade NR Hrvatske, dr. Vladimir Bakarić, i drugi dužnosnici. Broz
je ušao u dvoranu JAZU “oduševljeno pozdravljen”, u pratnji predsjednika JAZU, dr. Andrije Štampara, i
potpredsjednika Akademije, Miroslava Krleže. Prisutnima se najprije obratio predsjednik JAZU, dr.
Andrija Štampar (1888-1958), koji je istakao da se počasni doktorat Brozu dodjeljuje u okviru
osamdesetogodišnjice JAZU. Kao posebnu Brozovu zaslugu Štampar je istaknuo: „Maršal Tito je misao
našeg hrvatskog političkog i kulturnog oslobođenja doveo do pune pobjede u punom smislu idealnog
južnoslovenskog pojma ...” Naime, “maršal Tito djelujući u okviru Lenjinskog i staljinskog pokreta
pokazao nam je, s čitavim nizom svojih suradnika šta znači praktična primjena načela o lenjinskom
samoopredeljenju naroda kada se to načelo primjenjuje doslovno socijalistički” Obrativši se nazočnima,
Josip je Broz istaknuo da je u prošlosti Akademija bila „jako ograničena, a skoro se uopće nije bavila
jednom od najvažnijih znanosti - znanošću o društvenom razvitku. Tek danas u novom, socijalističkom
društvu, znanosti dobiva neograničene mogućnosti ... „ („Josip Broz – upotreba naučnih ustanova u Srbiji
za deifikaciju jugoslovenskog diktatora“, www.hereticus.org/.../, 25. 7. 2009.).
22

23. Savske (tamo je bilo sjedište Udbe za Hrvatsku). Očigledno je to tada bila takva praksa prije
nego se akademici predlože za izbor».89
1.2. S tim u svezi, nakon sloma komunizma i demokratskih promjena (1990.), osim
razoružane teritorijalne obrane i gospodarski temeljno opljačkane, često se zaboravlja,
Hrvatska je bila posve intelektualno razoružana i obezglavljena. O tome dramatično svjedoči
akademik Dušana Bilandžić koji tvrdi da su tada «preko noći obezvrijeđeni milijuni
pseudoznanstvenih radova, koji su postali pravo smeće».90
Na taj su se način, u presudnim
povijesnim trenutcima, središnje nacionalne ustanove (i uopće tzv. nacionalne znanstvene
discipline ), kao oblikovateljice nacionalnog i kulturnog identiteta, koje bi po svojem pozivu
trebale biti ISPRED, našle IZA svojega naroda.91
Nacionalna je elita tako, uz ino, posve
ignorirala ekspanzivni Memorandum SANU (1986.),92
da bi i deset godine kasnije otvoreno
priznala da «još nemamo posve zaokruženi i cjelovit, povijesni i politički, a ne samo
ekonomski odgovor na taj srbijanski Memorandum».93
2. Budući da je Veliki meštar Dragutin Feletar, Zmaj Velikootočki, suradni član
Akademije, pače lažno predstavljen „kao redovni član – akademik“ (v. kasnije), otuda
„moguće obveze [posve evidentnoj – op. a.] jugomasonsko-boljševičkoj okomici“ i, s tim u
svezi, otvorenom suspendiranju DHZ-ova programa, koji je bio izrazito hrvatske nacionalno-
kulturne i duhovno- posvjedočenosti. Naime, riječ je o programu, što je oblikovan na tragu
otkrivena „haulikotvorstva Družbe Braća Hrvatskog Zmaja“94
(in rem Chroatorum), onkraj
duha balkanske-rasne ontologije, koja u HAZU otvoreno djeluje po crti „jugomasonsko-
udbaškog“ imperativa: «Ne bi bilo loše kada bismo [Hrvati] radi potpunosti svoje prirode i
bitka obnovili svijest da smo ipak dio (južno)slavenskog svijeta».95
U tom je smislu upravo
paradigmatsko otvoreno „velemeštarsko“ zabacivanje “haulikotvorstva Družbe Braća
Hrvatskog Zmaja”.96
Naime, tragom hrvatsko-jugoslavenski usmjerena historiografije, čije je
kriterije čvrsto uspostavio ex-klerik i yu-mason Viktor Novak,97
Haulik se uporno potire iz
skupna pamćenja hrvatskog naroda (nacije).
89
Miko Tripalo, «Razgovor», Erasmus, br. 15, Zagreb, 1996., s. 26.
90
Hrvoje Šošić, Hrvatski politički leksikon, Rijeka, 1993., s. 990.
91
Vidi: I. Biondić, Historia reducta – drama hrvatske identifikacije, Zagreb, 2006.
92
Međutim, kada je Miroslav Brandt, kao odgovor, odmah napisao Antimemorandum (1986.), taj se rukopis nije
mogao objaviti ni čak 1990. Naime, središnje nacionalne ustanove, sa svojim čelnicima, Matica hrvatska (V.
Gotovac) i Akademija (I. Supek) nisu pokazale zanimanje, iako je taj tekst unaprijed raskrinkao velikosrpsku
vojnu agresiju koja se pripremala (Miroslav Brandt, Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996.).
93
Akademik Jakov Sirotković, «Razgovor», Novi list, 26. listopada 1996.
94
Ivan Biondić, Kardinal Haulik – prorok jugoslavenske propasti, Zagreb, 2010.
95
D. Brozović, «Etničnost kao jedna od podloga nacionalne kulture», s. 224.
96
Ne samo što je prvotno skinuo najavljeno predavanje o Hauliku u Zmajskoj kuli, lako da je velemeštar to
onemogućio i u „svojim“ zmajskim županijama (Koprivnica, Virovitica, Bjelovar, Križevci) koje, kažimo
usputice, upravo zahvaljujući Hauliku nisu ostale mađarske vàrmeđe.
23

24. 3. Onkraj teorije o svjetskoj zavjeri, uloga masona nije nimalo zabaciva glede stvaranja
političke slike u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Istraženo je tako da masonerija utječe na prvi
svjetski rat, na propast Austrougarske i na stvaranje unionističkih država (među ostalima i na
Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca odnosno Jugoslaviju!) u Versajskom ugovoru 1918.
Štoviše, i danas, upozorava pater Fuček, «kroz novac, humanitarnu pomoć, zajmove i slično,
masoni gospodare cjelokupnim političkim životom u svijetu, udjeljuju onima koji su s njima.
Kako će u tome proći katoličke zemlje, ako još takvih ima? Na taj je način sva moć u rukama
tajanstvene (nepoznate) moći manjine, dok su parlamenti, vlade država, pojedini političari u
biti puki pijuni na šahovskoj ploči».98
Kada je Ivo Banac pokušao obezvrijediti Mužićeve
napore u istraživanju toga fenomena, što je tobože «inačica za modernost i liberalnu
demokraciju», 99
Mužić ga upozoruje: kako su «hrvatski masoni sluganski slijedili
protuhrvatsku politiku počevši od Frana Folnegovića do Viktora Novaka», odnosno kako su
«masonske vlade, kao pobjednice u dva svjetska rata, nasilno utjerale Hrvate u dvije
Jugoslavije».100
S tim u svezi, jugomasonska priča u oblikovanju zmajske Družbe, pače i
njezina najveća donatora, 101
ostaje još dostatno neistraženo mjesto zmajske povjesnice.
4. Naime, potkraj listopada 1920. utemeljen je “Središnji odbor za reformu katoličke
crkve u Jugoslaviji,” čije je središte bilo u Koprivnici. Za njegova je prvog predsjednika
izabran ugledni povjesničar i jedan od utemeljitelja udruge Braće Hrvatskog Zmaja – prazmaj
Emil pl. Laszowski. Štoviše, na opće iznenađenje, posebice katoličkih krugova, pokret nalazi
utočište u prostorijama BHZ-a u Kamenitim vratima na zagrebačkome Gornjem gradu.102
U
97
Viktor Novak, Magnum crimen, Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj, Zagreb, 1948. [Beograd, 1986.]).
«[Viktor Novak (1889.-1977), bivši klerik], neosporni dosmrtni prvak i poslijeratnoga jugoslavenskog
masonstva, odmah nakon rata [II. svjetski] nastavio je rukovoditi bjesomučnom hajkom protiv Katoličke crkve»
(Ivan Mužić, Masonstvo u Hrvata, VIII. dop. izdanje, Split, 2005., s. 595). «Još u ranoj mladosti pripadao sam
onom duhovnom kolu omladine koju su formirali ideolozi jugoslovenskog narodnog jedinstva. Kao takav, još za
univerzitetskih studija, u svojim samostalnim naučnim izučavanjima obratio sam naročito svu svoju pažnju na
delanja onih istorijskih sila koje su pomagale spajanju našeg razedinjenog - verama i državama - naroda, kao i
onih koje su bile u službi toga razedinjavanja. […] Kad sam stao na vlastite noge, uvelike blagodareći mome
znamenitom učitelju Ferdi Šišiću, moja su naučna i racionalna ubeđenja sasvim se srodila sa omladinskim
težnjama kojima sam ostao veran do današnjeg dana» (Iz «Autobiografije», što ju je Viktor Novak napisao za
njemačku obavještajnu službu, 18. aprila 1942. godine u Beogradu; isto, s. 591-592).
98
Ivan Fuček, «Katolički sud o masoneriji ostaje bezuvjetno negativan», MI-Zbor, br. 5, Zagreb, 1997., s. 7.
99
Feral Tribune, 25. svibnja 1998.
100
Ivan Mužić, «Slobodno zidarstvo je protukršćansko i anacionalno», Hrvatska obzorja, br. 2, Split, 1998., s.
475-477
101
Najveći donatori družbe, plemićka obitelj Thurn und Taxis iz Regensburga (grad u kojem se rodio pokret
Iluminata), jedna od najistaknutijih masonskih njemačkih obitelji. Karl Alexander von Turn und Taxis (1770-
1827) je bio drugi Veliki Meštar masonske lože „Die Wachsende zu den drei Schlüsseln“ iz Regensburga, a
1806. je od strane Velikog meštra britanske lože, proglašen za regionalnog Velikog meštra Bavarske (Provinzial-
Gro ßmeister von Bayern ernannt)“ (fr.wikipedia.org/.../Maison_de_Thurn_und_Taxi).
102
„Nas […] boli, što je naša simpatična institucija Hrv. Zmaja sa svojim meštrom (Emil pl. Laszowski)
preuzela glavno vodstvo Nar. Crkve. U Hrv. Zmaju imade ljudi, koji drukčije misle nego njihov meštar […] pa
se nadamo, da će oni uznastojati, da se djelovanje Hrv. Zmaja kreće u okviru onih idealnih težnja, za koju je to
društvo radilo do sada. Ako pak stvar posmatramo i sa čisto nacionalnog stajališta, onda pogotovo držimo, da je
24

25. svezi s tim, 19. siječnja 1921. godine održan je tamo sastanak vođa reformnog pokreta
(svećenika i svjetovnjaka), gdje je E. pl. Laszowski izabran za predsjednika Izvršnog odbora.
Na Prvom hrvatskom katoličkom saboru (Zagreb, 9. rujna 1932. godine), kao dopredsjednik,
E. pl. Laszowski je izabran u Vrhovno vijeće Hrvatske Katoličke Crkve (HKC). Na tom je
saboru učinjen zapravo posvemašnji prekid s rimskim biskupom, tj. Papom, i proglašena
autokefalnost HKC-e, kojoj je na čelu bio biskup Marko Kalogjera, ex-splitski kanonik. Zbog
svega toga, još je na Božić 1921. zagrebački nadbiskup Antun Bauer isključio sve sljedbenike
tog pokreta iz Katoličke crkve.103
5. Zbog toga je nadbiskup Alojzije Stepinac, Vitez od Bakačeve kule, bio nepomirljivi
neprijatelj starokatolika, smatrajući to »truležom na našem narodnom organizmu«. Stepinčev
dnevnik otkriva da je i on gajio isto mišljenje o masoneriji, koju je poistovjetio sa
centralističkim sistemom u Beogradu. Tako je Stepinac 30. svibnja 1934. godine u svojemu
dnevniku upisao sljedeće: “U Jugoslaviji vlada danas masonerija. Nažalost i u srcu hrvatskog
naroda u Zagrebu ugnijezdila se ta paklena družba, leglo nemorala, korupcije i svakog
nepoštenja, zakleti neprijatelji crkve katoličke, pa prema tome i hrvatskog naroda. Bez znanja
i odobrenja masonerije ne može nitko doći na uplivni kakav položaj. Nije šala uhvatiti se s
njom ukoštac, a ipak se mora u interesu crkve, naroda hrvatskog i same države Jugoslavije,
ako misli dalje egzistirati. Jer ovo nasilje koje danas vlada, podržava masonerija.“ 104
Uglavnom, kad je riječ o Hrvatima, prema nekim istraživanjima, pored što je protukršćansko
(katoličko) jer je htjelo svim sredstvima odvojiti katoličku crkvu u Hrvata od Rima i tako
uništiti rimokatolicizam u Hrvata, službeno je masonstvo bilo (anacionalno) protuhrvatsko jer
je zastupalo jugoslavensku državnu ideju i postavljalo se izrazito protivno prema ideji
samostalne hrvatske države.105
6. U potonjem kontekstu, uz ino, zanimljiva je Hrvatska pučka stranka (HPS), desno i
konzervativno orijentirana politička stranka u Hrvatskoj, što je osnovana 28. prosinca 1997.
od disidenata HDZ-a predvođenih Tomislavom Merčepom, koji postaje i predsjednik Stranke.
Kako je već ranije rečeno, jedan je od njezinih ideologa i visokopozicioniranih čelnika, 106
bio
nova Zmajeva orijentacija posve protiv duha i dojakašnjeg svoga programa. Držimo naime, da je svako cijepanje
kat. Hrvata pogubno, jer se time eo ipso cijepa i otporan, životna snaga samoga hrvatstva, koji je prvi i glavni cilj
Zmajevog rada. U interesu je dakle svakog pravog Zmaejvca, da propaganda za Narodnu crkvu kao
kulturkempferskog i protunarodnog djelovanje iz redova Zmajevaca […] čim prije nestane“ („Hrvatski Zmaj –
sjedište Narodne Crkve“, Katolički list, br. 25, 1921, s. 176.)
103
Šire vidjeti: Zlatko Matijević, „Otpali ili odbačeni anđeli?“, Hrvatska revija, br. 2, Godište I. Zagreb, 2001.;
Marko Kalogjera, Hrvatska starokatolička Crkva, Zagreb, 1924.
104
Jure Krišto, „Katolička crkvene hijerarhija i društva tijekom diktature kralja Aleksandra I. Karađorđevića“, u:
Hrvatska između slobode i jugoslavenstva, Zagreb, 2009., s. 158.
105
I. Mužić, «Slobodno zidarstvo je protukršćansko i anacionalno» , s. 475-477.
106
www.zgizbori.hr/2005Lokalni/zgizbori_zg_a/.../Lista09.pdf
25

26. je Vladimir Rukavina, Zmaj Svetoksaverski. Riječ je o stranci, koja se poziva na tradiciju
Hrvatske pučke stranke (1919. do 1929.), što je nastala kao politička grana Hrvatskoga
katoličkog pokreta koji se držao stava o jednom „troimenom“ narodu, pridonijevši tako
stvaranju jugoslavenske države. Postavši tako dobrim dijelom odgovorna za težak položaj
Hrvatske, HPS-a je nanijela je veliku štetu njezinu narodu, koji ju je najzad odbacio (otela je
tek jedan mandat seljačkoj stranci Stjepana Radića). Bio je to „slom politike katoličkog
Jugoslavenstva“ (1929.), kako glasi i glavni naslov iznimne knjige nesuđena zmajskog
kandidata dr. sc. Zlatka Matijevića. Prema tome, obnavljanje te stranke, pod vodstvom
iskrenih domoljuba Tomislava Merčepa i Vladimira Rukavine, ako i nije „jugomasonsko-
udbaška“ podmetačina, nanijela je štetu glede okupljanja hrvatskoga nacionalnog korpusa,
pogotovo njegove konzervativno-demokršćanske usmjerbe.
7. Uza sve pozitivno, što je učinila ili čini za dobrobit hrvatskog naroda, Družba je
nedvojbeno obilježena jugomasonskom, tj. protuhrvatskom i protukatoličkom protegom, što
se posebice pokazivalo o i oko obnove Družbe nakon uspostave samostalne Hrvatske (1990.).
Tako jedan, od Družbinih kandidata (1993.), uz ino svjedoči: [„ U mnogome to] nije ništa
drugo do antihrvatska družina, čiji se članovi između ostalog bave i pisanjem političkih
pamfleta protiv hrvatske vlasti, pa ih dijele na svojim sastancima ostalim članovim“, što je
protivno strogim pravilima, „kojih se još prije rata pridržavao i moj djed dugogodišnji član
Družbe“. Iako je svojedobno ispunio „zmajsku“ pristupnicu,107
on primjećuje da su vrata
otvorena samo nekim „podobnima“ (posebno, političarima), uzaludno čekajući da „meštri
ustanove da li sam vrijedan da me prihvate u svoju družinu“. Gotovo je „javna je tajna da
’Braća’ među sobom imaju dosta boljševika koji su ogrnuli njihovim članstvom i dalje
kopajući protiv dobrobiti Hrvatske“. Štoviše: „bio sam prisutan na nekoliko puta i
domjencima gdje sam susretao i neke ljude koji su još jučer vedrili i oblačili, te mi se učinilo
da se nalazim na sastancima socijalističkog saveza“.108
[Klijentelistički109
i tobože neutralno
politički kriteriji,110
glede ulaska u Družbu, i danas posebna su priča.] Međutim, ozbiljan i
107
To je samo jedna od priča o „zagubljenim pristupnicama“. Poznat je tako „slučaj mr. sc. Dragana Ivančića“.
Istaknuti stručnjak i novinar, potječe iz poznate hrvatske katoličke obitelji (brat teologa prof. dr. sc. Tomislava
Ivančića, najbliži rođak Ive Kerdića, Zmaja od Kamenitih vrata II.), najbliži suradnik prazmaja Antuna Bauera.
Gotovo je istovjetan slučaj i gospodarstvenika mr. sc. Radenka Miloševića, samozatajni domoljub i katolik,
unuka Ive Miloševića Zmaja od Fužina II., koji je izradio i poklonio veliki luster, što krasi dvoranu zmajske
kule. Koliko je takvih značajeva bilo „lustrirano“ iz Družbe na početku njezine obnove?
108
Pismo čitatelja Večernjeg lista, Zagreb, 1993. (Pismohrana Zmaja Jurjevskog).
109
Kada sam, uz Antuna Abramovića, Zmaja od Vranovine, pred nekoliko godina, potpisao pristupnicu za prof.
dr. sc. Tihomila Maštrovića, jednoga iz same „špice“ hrvatske nacionalne elite, našli smo zatvorena Družbina
vrata. Istodobno, glede osiguranja čelnikovu sinu mjesto asistenta, s „prestižna“ Prometnog fakulteta pristiglo je
troje članova. S druge strane, istaknuti znanstvenik i domoljub prof. dr. sc. Miroslav Tuđman, kao zmajski
kandidat, „izbalotiran“ je crnom kuglom, da bi zatim licemjerno bio prihvaćen kao počasni član.
110
Tako su u jednom paketu, glede spektra pluralnih političkih opcija, primljeni: „lijevi“ (Milan Bandić), „desni“
(Mile Bogović) i „liberalni“ (Mirko Barišić).
26

27. sustavan „Prijedlog mjera za unapređenje djelatnosti Družbe ’Braća Hrvatskog Zmaja’“
(1993.),111
posve izvorne, nacionalno-kulturne i duhovne prepoznatljivosti, jednostavno je
tada „bačen preko palube“, tako da se Družba identitetski nije oporavila do današnjih dana.
8. Zapravo, (jugo)masonstvo i komunizam nalaze se na internacionalnoj i
protukršćanskoj liniji i borbi protiv svih malih naroda koji teže za oslobođenjem i stvaranjem
vlastite države. 112
S tim u svezi, „bivši ministar je kulture Božo Biškupić [Zmaj od Male
Mlake – op. a.] bio na čelu tijela koje je glede 900. obljetnice Zagrebačke nadbiskupije te
dolaska Ivana Pavla Drugog u posjet Hrvatskoj (1994.), odobrilo postavljanje ’masonske
piramide’ uz Vukovarsku aveniju“.113
[Međutim, isto je Ministarstvo odbilo zahtjev da se,
nakon virtualna, postavi stvarno spomen-obilježje „Zločina za pisaćim stolom“114
u Muzeju
Mimara, što ga je počinila Goldstein-Pusićkina Erasmus Gilda.] Iako je (moguća)
paramasonska pozadina Družbe često predmet obično laičkih, posebice portalskih rasprava115
- koje vjerojatno i nisu uvijek dobronamjerne - postoje i ozbiljnija pitanja, poput jednoga
katoličkog teologa na temu „Družba Braća Hrvatskog Zmaja i katolici.“ Naime, uz ostalo, on
se otvoreno pita: «Kako takvoj Družbi može zaštitnik biti sveti Juraj kad je sveti Juraj kršćanski
junak koji se upravo bori protiv zmaja?»116
111
„Prijedlog mjera za unapređenje djelatnosti Družbe ’Braća Hrvatskog Zmaja’“ (Zagreb, 5. ožujka 1993.).
Predlagatelji: meštar protonotar Milovan Petković, zmaj Velikotaborski, meštar kapelan Juraj Kolarić, zmaj
Hrašćanski od sv. Jurja u Trnju, meštar povijesti Tomislav Raukar, zmaj Starogradski i meštar prosvjete Ante
Krmpotić, zmaj od Krmpota.
112
„Komunizam je čedo masonerije, masonski čistač i filter svakog naroda koji odbacuje svaku metafiziku kao
pečat rezignacije, a vjeruje u goli materijalizam i sveopću kulturu svijeta“ (Mladen Lojkić, Masoni protiv
Hrvatske, II. Izdanje, Zagreb, 2010., s. 210).
113
„“U to vrijeme s Kaptola se nije čuo niti jedan glas koji bi se usprotivio postavljanju takvog spomenika i koji
bi kazao da je takav spomenik u suprotnosti s crkvenim naukom – istaknuo je Jelić, na što se nadovezao profesor
Josip Jurčević [Zmaj od Zavelina] riječima da su masoni danas legalni, te da u Hrvatskoj djeluju kroz udruge ili
inicijative poput Rotary kluba, Lions kluba i sličnih organizacija, koje u javnosti propagiraju dobročinstvo i
humanitarni rad, no koje se koriste i kao paravan za (ilegalno) donošenje vrlo bitnih odluka, koje se kasnije samo
potvrđuju u Hrvatskom saboru. Ne treba tajiti da su masoni prisutni i u strukturi Crkve, kao i u svim drugim
organizacijama”- Ne treba tajiti da su masoni prisutni i u strukturi Crkve, kao i u svim drugim organizacijama –
zaključio je dr. Jurčević, na što se don Miklenić promeškoljio na stolici te kazao da je masonski spomenik blizu
Save postavljen mimo znanja i bez konzultacija s Crkvom. Tako neuvjerljiv odgovor mnoge nije zadovoljio,
zbog čega je odmah iz publike doletjelo pitanje ‘zašto se Crkva nije ogradila od tog spomenika, odnosno zbog
čega barem nisu ustrajali na tome da se s podnožja spomenika izbriše tekst koji kaže da je masonska piramida
postavljena povodom 900. obljetnice Zagrebačke nadbiskupije i povodom dolaska Svetog oca u Zagreb. Crkva
bi mogla to učiniti, mogla bi organizirati i potpisivanje peticije, ali se ništa ne bi promijenilo – vrlo neuvjerljivo
odgovorio je glavni urednik Glasa Koncila (šire vidi:www.dnevno.hr/).
114
I. Biondić, „Croatia – Eppur si muove“, www.hkv.hr, 5. ožujka 2009.
115
Tako se drži „da ova družba ima sve najosnovnije odlike koju ima svako drugo tajno i okultističko udruženje
nas dovodi do vrlo jasnog zaključka/činjenice. Ona je leglo hrvatske psihopatije, hrvatske političke elite i
domaće masonerije koja je na ova j način još jednom dokazala da može, tj. da su ljudi dovoljno manipulirani i
izigrani da ovakva organizacije mogu djelovati neometano bez da to tko primijeti i pravovremeno reagira.“
(bloger.index.hr/default.aspx?tag=tajna+društva, 3. 3. 2012.).
116
„Mi katolici premalo se pitamo o značenju simbola svojih i tuđih pa smo i duhovno neprosvijećeni, stoga se sve
manje snalazimo u duhovnim ponudama današnjeg vremena. Mene kao vjernika sablažnjava pripadnost nekih
visokopozicioniranih članova naše Katoličke crkve Družbi Braće Hrvatskoga Zmaja upravo zbog rituala koji se
ondje prolazi pri inicijaciji i simbolike koju ritual uključuje, jer pripadaju protukršćanskom duhu“ (Ivan Vidović,
27

28. 9. Svojedobno skrenuvši pozornost na taj prilog, bio je to tobožnji krunski dokaz glede
mojega razornog unošenja politike u Družbu.117
Na spomenuti prilog, smatrajući se očito
pozvanim i kompetentnim, upravo je „znalački“ odgovorio Zmaj Svetoksaverski: „Ne kanim
se osvrtati i komentirati gospodina Ivana Vidovića, čiji komentari meni kao Zmaju Sv.
Ksaverskom ne znače ama baš ništa. Mislim da dotični gospodin kao visoko pozicionirani
teolog ima podosta tema i problema o kojima bi trebao voditi brigu i kritički se odnositi. Kako
unutar tako i izvan crkvenih klupa. To ne radi jer njegov komentar i nastup ima u sebi upravo
ono lucifersko, ne dobro namjerno prizivanje oblaka na našu elitnu i domoljubnu hrvatsku
kulturnu udrugu“. 118
Međutim, „tamne oblake“ bilo gdje, pa tako i našoj Družbi, moguće je
rastjerati maksimalno mogućom povijesnom Istinom. Naime, „objektivna istina postoji možda
jedino kao teološki pojam. Naša ljudska istina uvijek je relativna stvarnost, no moramo
nastojati da se u traženju istine približimo koliko je moguće toj objektivnoj istini.“ 119
10. Prema tome, ako je riječ o povijesnoj istini, zašto bi ona – primjerice - umanjila i
obeskrijepila stvarne zasluge našega prvog Velikog meštra prazmaja E. pl. Laszowskog. S tim
u svezi, Nestor je naše Družbe podržao pobudu „kako bi trebalo osvijetliti (in bona fidem)
obljetnicu o osnivanju autokefalne Hrvatske katoličke crkve neovisne o Rimskom papi na
čelu kojeg je bio Emilije pl. Laszowski. To tim više jer je istovjetni zahtjev postavio maršal
Tito blaženom kardinalu Stepincu“.120
Iako je vrijedno raspraviti o pozadini takvih zahtjeva,
121
predloženi okrugli stol «Družba BHZ-a i Hrvatska Katolička Crkva», za koji su mogući
znanstveno-stručno kompetentni sudionici (gg. Juraj Kolarić, Zlatko Matijević i Đuro
Deželić) dali načelni pristanak, aktualni Meštarski je zbor bez ikakve obrazložbe odbio. U
čemu je problem da, iako je napućena hrvatskom povjesničarskom elitom, Družba i dalje
ostaje bez cjelovite (iako su neki projekti gotovi), 122
a još manje kritičke povjesnice. U
„Družba Braća Hrvatskog Zmaja i katolici.“ Šire: Ante Crnčević, „Liturgijska mudrost simbola“, www. katolici.
org., 22. 11. 2008.)
117
„Posebno se ovaj puta obraćam Tebi s molbom da već jednom prestaneš, jer si izuzetno uporan i nastojiš
svojim komentarima unašati u naše zmajske umove i stavove svoje, dakako dobronamjerne, ali ipak političke
stavove“ (Vladimir Rukavina, Zmaj Svetoksaverski, e-mail, 18.9.2011.)
118
V. Rukavina, Zmaj Svetoksaverski, e-mail, 18.9.2011.
119
Stjepan Razum, Hrvatski list, 9. kolovoza 2012.
120
Nikica Radoš, nikola.rados@zg.t-com.hr.
121
„ Na taj način stvaranjem samostalne Hrvatske katoličke crkve sa svojim vjerskim poglavarom, bogoslužjem
sličnom pravoslavnom, ukidanjem celibata itd., Katolička crkva bi poput Srpske pravoslavne crkve postala
državna crkva, pod izravnim utjecajem komunističkih vlasti. Daljnji tok bi nezaustavljivo vodio sjedinjenju tih
crkava, a tako i u završno sjedinjenje hrvatskog i srpskog naroda u jedan jugoslavenski (velikosrpski) narod“
(Mladen Lojkić, Masoni protiv Hrvatske, II. Izdanje, Zagreb, 2010., s. 286).
122
„Baš kao što više nemam namjeru a niti volje - da po ne znam koji put - predlažem Meštarskom zboru da
zajednički iznađemo rješenje za tiskanje prvoga dijela spomen-knjige Zmajska kronika - kronološki prikaz
događaja iz prošlosti Družbe "Braća hrvatskoga zmaja" 1905.-2005., dio prvi: 1905.-1918. Rukopis knjige
zgotovio sam 11. rujna 2006., tekst je lektoriran, recenzije su napisali akademik prof. dr. sc. Tomislav Raukar i
dr. sc. Agneza Szabo, prijelom knjige je gotov - ali, problem je u novcu, kako kažu, ili u nečemu drugom.
Naime, u proteklih šest godina tiskan je u Družbinoj nakladi lijepi broj publikacija - za koje je bilo novca!“
28

29. svakom slučaju, teško je zaobići neumoljivu učiteljicu: «Tko ne razmišljava, tko ne
prispodablja prošlost sa sadašnjosti, taj ne vidi očita čudesa koja mu pod nosom bivaju» (Ante
Starčević).“
Ad 4.
(točka 6 i 7 Odluke)
1. Iako je nominalno suradni član HAZU-a, ex-Velemeštar Dragutin Feletar, Zmaj
Velikootočki, u prvim se svojim Družbinim dopisima potpisivao neovlašteno kao
„akademik“, tj. kao redovni član, na što je i upozoren iz sjedišta Akademije. Međutim, i
dalje već uobičajeno njegovo predstavljanje kao akademika, što se može vidjeti na
svemrežju.123
Štoviše, na zmajskom hodočašću (Marija Bistrica, 25. listopada 2009.),
protonotar Ernest Gnjidić, Zmaj Dubravarski, ponovno je Velikog meštra, bez njegova
ograđivanja, lažno predstavio kao „akademika“ HAZU-a. Dakle, na najpoznatijem
hrvatskom svetištu pred 50.000 ljudi, Družbeni se čelnici urbi et orbi lažno predstavljaju,
pribirući tobožnji viši autoritet, čime se svjesno kršila 8. Božja zapovijed: „Ne reci lažna
svjedočanstva na bližnjega svoga!“ Otuda ta, kad ništa drugo nije pomoglo, literarno-
satirička prispodoba o „bistričkom akademiku“.
2. U tom ozračju literarno je nastala i sintagma Feletarovo „meridijansko svetište“,
što je vezano uz očigledni „sukob interesa„ koji se definira „kao situacija u kojoj javni
dužnosnik ima neke profesionalne ili osobne obveze, odnosno osobne ili financijske interese,
koji mu otežavaju djelotvorno obavljanje javne funkcije i ugrožavaju njegovu objektivnost ili
mogu stvoriti dojam da je njegova objektivnost ugrožena».124
2.1. S tim u svezi, kao suvlasnik „Meridijana“, bivši Veliki meštar Dragutin Feletar,
Zmaj Velikootočki fingirao je kao „najpovoljniji“ (su)nakladnik Družbinih knjiga, prema
očito mogućoj „koruptivnoj formi“ (o čemu relevantno, dakako, mogu suditi nadležne
službe): “Odlučeno je da se kao najpovoljniji izvođač za tiskanje [...] izabere izdavačka kuća
Meridijani (uz donaciju te kuće).“ 125
Po toj sročenoj „najpovoljnijoj“ inačici, tako je - kako
(Zmaj Velikotaborski II.).
123
„Akademik Dragutin Feletar govorio je o naseljenosti Žumberka“ (uskok-sosice.hr/page/3320, 6. 2012):
„Akademik Dragutin Feletar traži da Grad i Županija osiguraju plaće“ (www.koprivnica.net/.../, 19 11. 2010.);
„Posveta akademika Dragutina Feletara ….“ (www.hpd-bilo.hr/.../ ). „Akademik Dragutin Feletar za pomoć i
promociju Općine“
(www.donjadubrava, 14. 7. 2006.). „Otkrio veliki meštar Družbe Akademik Dragutin Feletar“
(www.ika.hr/bilteni/bilten_19-2008.pdf , 14. 5. 2008.).
124
www.sukobinteresa.net
125
«Odlučeno je da se kao najpovoljniji izvođač za tiskanje Zmajskih vijesti izabere izdavačka kuća Meridijani
(uz donaciju te kuće), kao i Zbornik Rudolf Strohal [incl. Monografija otoka Oliba»], odnosno: «Za izvođače
pripreme i tiskanje dvije knjige Velimira Deželića na temelju natječaja izabrana je izdavačka kuća Meridijani,
koja je već i donirala dio sredstava» (Zmajske vijesti, br. 1, 2009., s. 44 i 45).
29